Naravno, bilo bi tome tako da nije jedne sitnice, travestije Branimira Pofuka fašističke su baljezgarije kojima vrijeđa heroje Domovinskog rata, što Pofuku nije teško s obzirom kako u obrani Hrvatske nije sudjelovao.
Naime, dok Despot ne mrzi, iako kritizira, Pofuk mrzi, a ne kritizira, mada ima razloga. Nitko, pa ni branitelji, nije u Hrvatskoj imun, niti bio smio biti imun, na kritiku, niti pošteđen kritike.
Hrvatski komentatori, dobar dio novinara, zapravo glavni problem SDP-a vide u Zoranu Milanoviću, aktualnom lideru te stranke i predsjedniku hrvatske Vlade. Drugim riječima, jedini spas SDP-u od debakla na idućim izborima, najprije ovim koji dolaze za manje od mjesec dana, a onda i parlamentarnim kroz dvadesetak mjeseci, dio medija vidi u Milanovićevoj smjeni. Nije tajna da članovi partije nisu jednodušno i nepodijeljeno zaljubljeni u svog sekretara.
Međutim, za bilo kakvu smjenu je prekasno, hrvatsko gospodarstvo je uništeno, Linić je protutnjao Hrvatskom kao nekoć Sherman Georgijom, dok iz partije, očekivano, poručuju – Milanovićevo mjesto nije u pitanju.
Naime, ministrica hrvatske sirotinje, Milanka Opačić, koje je zapravo za hrvatsku sirotinju isto ono što i 'Zlica od Opaka' za pse dalmatinere, jedna je vrlo hrabra žena koju će uskoro slaviti i HDZ-ovci budući da se upravo Karamarko sprema nastaviti tamo gdje je Milanović stao.
Zašto hrabra? Dakle, jedna od rijetkih koja je u ime SDP-a, iako je zapravo to tek njeno mišljenje, konstatirala: Milanović ima apsolutnu potporu stranke... Dakako, ovakvom izjavom Opačićka je ušutkala one koji su se možda mislili pobuniti protiv šefa smatrajući da SDP ima budućnost, s druge strane udarila je posljednji čavao u SDP-ov sarkofag.
Milanović ima potporu SDP-a, no, dokle?
Nakon poraza na parlamentarnim izborima tko će Milanovića zaštititi od onih koji mu se sada kunu na vječnu vjernost? Stranke koje se nude kao potencijalni koalicijski partneri SDP-a, poput ORAH-a i Laburista, zapravo SDP-u više štete nego bi partija od njih mogla imati koristi.
Ono što bi donijele u eventualni brak s partijom od partije su ionako prije braka uzele. Nešto poput prava prve bračne noći za vrijeme Franje Tahija.