Američka MMF teška konjica i Svjetska banka ipak na velika vrata ulaze u Hrvatsku sa svojim razarajućim savjetima, kreditima i pogubnim novim zaduživanjima za Hrvatsku koje su masu država u svijetu pretvorile u prosjačke kolonije.
Vjerovali ili ne, iako je u srpnju u hotelu Toplice (5. 7.) u Topuskom na 9. konferenciji Foruma mladih SDP –a Zoran Milanović spremno odgovorio na kritike Svjetske banke „da je Hrvatska zaglibila u recesiji zato što nema čelnike koji će zagovarati promjene i zato što favorizira javni sektor nauštrb privatnih poduzeća“, vrlo oštrim riječima: "pogledajte malo po svijetu savjete koje je davala Svjetska banka. Oni koji su ih prihvaćali automatski, bez razmišljanja, i dan danas su tamo gdje su bili prije pedeset godina, a oni što su i slušali, ali i radili po svom su Koreja i slični. Iza svih tih kritika se krije neki materijalni interes, a jedini naš interes je Hrvatska.
Svjetska banka je svjetska banka, a Hrvatska je Hrvatska", ministar financija Boris Lalovac upravo se vratio iz SAD-a gdje je s hrvatskim izaslanstvom sudjelovao na godišnjoj skupštini Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), dok je s "američkim poreznim vlastima i institucionalnim investitorima razgovaralo o mogućnostima predfinanciranja države za 2015. godinu".
Kako ističe, očito, izgubljeni Lalovac: "sa Svjetskom bankom dogovoreni su projekti iz područja zdravstva i socijale u vrijednosti 150 milijuna eura (!), dok je sa predstavnicima MMF-a "potvrđena suradnja oko njihove metodologije 'standing review-a'".
Štoviše, u studenome i stižu predstavnici MMF-a koji će Hrvatskoj pružiti "tehničku pomoć" u postavljanju metodologije izračuna rashoda, odnosno "njihove dubinske analize", dok je s vodstvom američkog ministarstva finacnija - Internal Revenue Service (IRS), vjerovali ili ne, dogovorena „suradnja i prenošenja iskustava američkih kolega u području poreznih prijevara“.
Ne samo da je ovim potezom dokazana potpuna nekonzistentnost hrvatske vladajuće garniture u kojoj premijer govori jedno, a ministar financija tri mjeseca kasnije radi upravo drugo, već hrvatske vlasti, očito, bez Amerikanaca više ne znaju riješiti niti jedan problem, što potvrđuju neprekidna putovanja hrvatskih dužnosnika baš u SAD od, Milanovića do Lalovca.
Što znači da IRS treba Hrvatskoj "prenijeti svoja iskustva u području poreznih prijevara", ako je bivši ministar financija prema riječima Milanovića, stvorio takvu veličanstvenu metodu fisklizacije koja se "izvozi u EU". Na stranu što je Slavko Linić na slobodi, iako je mnogim svojim prijateljima opraštao milijunske dugove, (spomenimo samo oprost sinu Ratomira Radakovića i drvnoj industriji Čazma od 10,9 milijuna kuna i oprost od 4,5 milijuna kuna bratu dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića za tvrtku VIAM), dok su ceh plaćale siromašne zagrebačke mljekarice ili osječki prodavači lubenica kojima su iz inspektori Porezne uprave prevrtali štandove.
Neprekidna potreba za američkom pomoći znači da hrvatska vladajuća garnitura više uopće nema kontrole nad državom, ni osnovnih znanja o upravljanju istom, bez skupih i opasnih američkih posrednika koji nude, naravno, nova zaduživanja. Zar u Hrvatskoj ne postoji popis poreznih dužnika? Kakvi su to hrvatski stručnjaci kojima američka Porezna uprava treba pomoći svojom metodologijom izračuna rashoda? Zar u Hrvatskoj nema stručnjaka koji znaju izračunati rashod? Gdje su milijuni poreza koje nisu platili Linićevi pijatelji?
Kako izjavljuje Lalovac "Razgovarali smo s brojnim našim institucionalnim investitorima poput Deutsche banke, JP Morgana, Intese, Bank of Americe i brojnih drugih o trenutnoj situaciji na američkom i europskom tržištu, te o potrebama za likvidnošću europskog i svjetskog gospodarstva u 2015. godini. Otvorili smo mogućnost, ako se pokaže potreba, i za predfinanciranjem Hrvatske pod povoljnijim uvjetima. Kada se vratimo kući i vidimo cjelokupne potrebe države, dakle ne samo centralnog proračuna nego i javnih poduzeća, onda ćemo odlučiti hoće li se ići na neko predfinanciranje". Kakvi su to „povoljniji“ uvjeti za predfinanciranje u prezaduženoj Hrvatskoj, ako se zna da upravo spomenute banke imaju enormne kamate na već dane kredite.
Štoviše, JP Morgan, američka investicijska banka, još je u ljeto 2009. preko hrvatskih vlasti dala jedan od pedeset ogormnih kredita nesretnim Hrvatskim utocestama AC te Autocesti Rijeka - Zagreb (ARZ) po kamati od 9,37 posto. Kako su iznosi na koje je kredit podignut bili 100 milijuna eura za HAC, te 135 milijuna za ARZ, JP Morganu su tijekom pet godina trebali donijeti enroman profit. U slučaju ARZ-a, konkretno, kamata je trbala biti 65 milijuna eura, odnosno 13 milijuna eura godišnje.
O MMF-u i Svjetskoj banci suvšino je i pisati. Dok traje referndumska borba upravo za HAC, Milanović i Lalovac sada zajedno dovode dvije najopasnije institucije koje su još osamdesetih godina prošlog stoljeća uz zajmove državama redovito davale i "ekonomske preporuke", odnosno, vrlo jasne upute za uvođenjem slobodnog tržišta. Od 1983. Svaka država koja je od MMF-a zatražila veći zajam, dobila bi preporuku o „prekrajanju ekonomije“.
Konkretno, kako je priznao Davidson Budhoo, viši MMFov ekonomist koji je tijekom osmadesetih dizajnirao programe strukturnih prilagodbi za Latinsku Ameriku i Afriku „sve što smo činili temeljilo se da imamo misiju privatizirati jug ili pomrijeti. Shodno tome, napodlijim smo sredstvima stvarali ekonomsko bezumlje u Latinskoj Americi i Africi od 1983. do 1988.“ (izvor: Davidson L. Budhoo, "Enough is Enough...Open Letter of Resignation to the Managing Director of the International Monetary Fund, New York, New Horizon Press, 1990.). Ukratko pod krinkom "stabilizacije" sve do danas diljem planete ekonomska politika MMFa i Svjetske banke svodi se na jednostavnu formulu: "Želite spasiti državu? Onda je rasprodajte".
Milanović je to dobro znao u Topuskom prije tri mjeseca, ali je očito, u međuvremenu, promjenio mišljenje pred potpunim kaosom i financijskim kolapsom koje je produbila njegova vlada u još za sada nepoznate dubine. (Marina Tenžera)