Dobro upućeni tvrde da su Milanovića, baš na dan njihova posjeta, bolile prepone, kao i prvog dana zasjedanja Hrvatskog sabora nakon parlamentarnih izbora 2007. godine, kada je tadašnji šef oporbe novinarima izjavio da su ga od silnog sjedenja u sabornici zaboljele noge. Ako su ga, pak, od sjedenja zabolile prepone, kako li je našem premijeru bilo proteklih tjedana kada zbog silnih obveza nije imao vremena čestito ni sjesti a kamo li leći. Prisjetimo se samo kako je Milanović u proteklom periodu naporno radio, primjerice vozeći bicikl u suprotnom smjeru, potom je strpljivo i vrijedno džogirao, a nakon što je proglasio izvanredno stanje u zemlji, skoknuo je do mondenog skijališta u Austriji gdje su njegove osjetljive prepone mogle još više stradati. No, tu nije kraj Milanovićevih napora, dovoljno se prisjetiti i njegova uspješnog plesnog nastupa, baš kao u emisiji 'Ples sa zvijezdama, pred Božić u kultnom zagrebačkom klubu Pepermint, a zvijezde s kojim je partijao bili su nitko drugi do poduzetnik Emil Tedeschi i čelnik HNB-a Boris Vujčić.
I baš je taj protokol, zbog kojeg se Milanović nije susreo s čelnicima ruskog energetskog diva Gazproma, sve vrijeme bio, zapravo, neumoljiv prema našem premijeru. Toliko neumoljiv da je Milanović trpio silne bolove u preponama. Vjerojatno je s takvim bolovima otišao i na veliko putovanje u majčicu Srbiju, pod noge, odnosno na noge tamošnjem premijeru Ivici Dačiću, obećavši mu brda i doline i svaku moguću pomoć jer, za Boga, susjed je susjedu najpreči. Još, ako je sa svojim srbijanskim kolegom malim Slobom Dačićem, nakon službenog dijela malo lumpovao u Skadarliji a ljubazni domaćin mu i zapjevao 'Marš na Drinu', nije ni čudno što sutradan naš premijer nije želio primiti delegaciju tamo nekog ruskog energetskog diva Gazproma, koji mu se još nisu službeno ni najavili.A i silno su ga boljele prepone od brojnih prethodnih aktivnosti pa je pomislio da će nakon burnog posjeta Beogradu, cijeli dan moći biti zatvoren u svom Uredu i bezbrižno staviti noge na stol.
A kada su drsko i nenajavljeno u Banske dvore banuli čalnici Gazproma, koji su se, pod svaku cijenu htjeli susresti s njim, Milanoviću je prekipjelo pa je vjerojatno uzviknuo: 'E nećeš, Aleksej.'Pa nije ovo ničija prćija da svatko u nju može nenajavljen banuti', bio je ljutit premijer Milanović.Nisu ga smekšali ni medijski napisi o krupnim planovima, koje ta velika državna firma, jedna od najvećih svjetskih kompanija, ima u našoj zemlji. Nije ga pokolebala ni činjenica da taj ruski energetski div zapošljava 400.000 ljudi, skoro onoliko koliko se naših ljudi nalazi na burzi rada, kao ni činjenica da je dogovorena isporuka jeftinijeg plina Petrokemiji te gradnja hrvatskog priključka za plinovod Južni tok. Ništa ga nije moglo smekšati, Milanović je čvrsto odlučio pokazati nepozvanim gostima, tko je gazda u kući i tko u svojoj firmi zapošljava 400 000 ljudi a tko na burzi rada ima isto toliko. Uostalom, bude li nužda, on se neće ni grijati na plin. A uz sve to silno su ga boljele prepone.