Već danima traje javna, medijska polemika između hrvatske vlade i pravosudnih tijela, odnosno predsjednika Vrhovnog suda RH Branka Hrvatina oko slučaja Perković.
- Ovo je skandalozna odluka! Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone! Ovo je državni udar s pištoljem na vodu!, navodno je rekao novinaru Jutarnjeg lista "jedan visoki izvor iz hrvatske Vlade" isti dan kada je Županijski sud u Zagrebu pod predsjedanjem suca Ivana Turudića donio odluku po kojoj se bivši šef jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi, Josip Perković, treba izručiti Njemačkoj zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Na tu "neimenovanu provokaciju" odmah se "navukao" predsjednik Vrhovnog suda koji je poručio da je takva izjava nedopustiva i nezakonita.
- Konkretna izjava i komentar, ako doista dolaze iz izvršne vlasti kako to novinar prenosi, s obzirom na način kako su izrečeni, koristeći krajnje i isključive ocjene o nepoštivanju zakona od strane suda, kao i vrijeme kada su izrečeni, prije najavljenog žalbenog postupka u kojem će se odlučivati o toj odluci nižeg suda (pa i prije nego što je sud objavio pisane razloge za odluku koju je donio) – jesu i uvijek će biti nedopustiv pokušaj nepoštivanja i omalovažavanja sudske vlasti, istaknuo je Hrvatin u svom priopćenju, dodavši kako takav komentar čak i nepravomoćne sudske odluke, predstavlja "protuustavan i nezakonit pokušaj izvršne vlasti s jasnom namjerom utjecanja na daljnji tijek ovog postupka i odluku u konkretnom predmetu".
Sljedeći dan Jutarnji je list iz pera istog novinara objavio novu poruku "visokog vladinog izvora" koji SENZACIONALNO otkriva kako je Vrhovni sud već donio odluku koja Perkoviću neće ići u prilog. Štoviše, ovoga je puta visoki izvor iz vlade bio daleko rječitiji kazavši kako je "sprdačina to što se Hrvatin obračunava s "neimenovanim izvorom".
- Kao prvo, imamo dvije odluke od kojih je ona iz Velike Gorice ispravna, tvrdi vladin izvor koji očito dobro poznaje pravosuđe pa nije teško zaključiti da mu je ime Zoran ili Orsat – svejedno. Ovaj prvi ionako sve zna, a ovaj drugi govori u ime prvoga.
- Žalosno je kada Hrvatin nas napada, a mi smo ga izabrali za šefa Vrhovnog suda jer nije bilo boljeg kandidata. Sada se vidi da on nije sposoban kontrolirati dio Vrhovnog suda, uvredljivo će "neimenovani izvor iz Vlade" nastavljajući:
- Što se tiče suca Turudića on je zadnji koji smije dijeliti lekcije jer se pojavio niotkuda", zaključio je vladin izvor.
Mustač je već sada slobodan čovjek
Na takvu lekciju onda je odgovorio dio sudaca tvrdnjom kako se vlada ponaša kao da smo u diktaturi, jer se tako radilo prije - ako se nekome u vlasti ne bi sviđala presuda, on bi smijenio suca i poslao ga na strijeljanje.
Polemika na relaciji Banski dvori – prvosuđe na tom je trenutno stala, no ne treba sumnjati kako će se zakuhavati kako se bude bližio trenutak konačne odluke Vrhovnog suda o Josipu Perkoviću, jer se očito na Mustačevu presudu nitko neće ni žaliti pa je on već sada slobodan čovjek.
Poznavajući praksu Pavićevog lista koji je od nastanka 1998. do danas uvijek bio uz vlast, ovakvo ponašanje uopće ne čudi. Točnije, svoj je početak gradio na kritici Franje Tuđmana kada je bilo jasno da će HDZ izgubiti vlast. Onda je držao "ljestve" Ivici Račanu, ali čim je shvatio da Račan neće dobiti novi mandat, "slavio je" Ivu Sanadera. I njega je napustio kada je otišao s vlasti gurajući Zorana Milanovića. Sutra, ako procjeni da Milanović gubi, okrenut će mu leđa bez imalo dvojbi.
No, za sada je Jutarnji Milanovićeva produžena ruka, pravi njegov glasnogovornik. Sve što Zoki ne smije kazati s obzirom na dužnost koju obnaša, kaže Jutarnji.
Iako se u najnovijoj polemici može zaključiti kako je "visoki izvor iz vlade" koji se javlja danima na naslovnicama zapravo čista novinarska izmišljotina, vladina šutnja u ovom slučaju sugerira suprotno. Naime, u sličnim slučajevima kada bi im novinari stavili u "neimenovana" usta neku lažnu izjavu, oni bi se oglasili dematijem. Sada nisu reagirali nego, štoviše, nastavili su ovu političko-pravosudnu polemiku iz čega je potpuno jasno kako na taj način Milanović vrši nezabilježen pritisak na pravosuđe u kojem ne štedi nikoga i u kojem samo panično priznaje na čijoj je strani od samog početka.
U svakom slučaju, Vrhovni sud se našao između dvije vatre: ako presudi "za izručenje", naći će se u sukobu s Milanovićevom vlašću koja će im se svetiti na sve moguće načine. Ukoliko, pak, popusti pritisku, skinut će i posljednju masku pred hrvatskom javnošću.