U organizaciji dubrovačke Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske, a pod motom 'Da se ne zaboravi nikad, nikom i nigdje ne ponovi' Dubrovčani su bacili cvijeće u more te tako odali počast svim ubijenim žrtvama.
Prije 20 godina vojska bosanskih Srba predvođena Ratkom Mladićem zauzela je zaštićenu UN-ovu zonu Srebrenicu. Ofenziva je pokrenuta 6. srpnja 1995. i za samo pet dana slomljena je obrana, ali i slab otpor nizozemskih vojnika iz sastava UNPROFOR-a. Njima je, naime, zbog političkih prijepora i neodlučnosti UN-a bila uskraćena zračna potpora borbenih zrakoplova, bez čega nije bilo moguće zaustaviti prodor srpskih snaga.
Nakon pada grada i povlačenja velikog broja civila prema Potočarima, sjedištu UN-ova Dutch Bata, nizozemski su vojnici Mladićevim snagama predali sve Bošnjake koji su spas potražili u toj bazi. Istodobno je trajao progon bošnjačkih muškaraca koji su se kroz teško prohodne šumske predjele pokušali izvući prema teritoriju pod nadzorom Armije BiH u smjeru Tuzle. Masovne likvidacije zarobljenika počele su 13. srpnja, a više od 23.000 žena i djece protjerano je. Područje Srebrenice u cijelosti je etnički očišćeno.
Taj su zločin Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) okvalificirali kao genocid sukladno odredbama konvencije o sprječavanju genocida iz 1948. godine. Nakon pada Srebrenice prijavljen je nestanak 8372 osobe bošnjačke nacionalnosti i jednog Hrvata, Rudolfa Hrena. Do sada su pronađeni i identificirani te u Potočarima pokopani ostaci 6241 žrtve. Njih još 230, prema željama obitelji, pokopano je izvan Memorijalnog centra. No broj nije konačan. Uz 136 novoidentificiranih i pokopanih danas, traži se još 1500 ljudi.
Sve to govori o tragediji i neporecivom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, koji i 20 godina nakon svega postavljaju samo jedno pitanje - zašto su bili izdani i napušteni. A odgovornih je mnogo - većina predstavnika zemalja na popisu onih koji će govoriti na komemoraciji i time pokušati oprati svoju savjest.
