Naravno, govorimo o Željku Jovanoviću, koji je svoj mandat započeo s mržnjom, a nakon dvije godine odlazi kao čovjek koji je, prema opće prihvaćenoj ocjeni, sahranio hrvatski obrazovni sustav. Naime, mjesto ministra prosvjete, obrazovanja i čega sve ne smrtonosno je mjesto u svakoj Vladi, bez obzira na ideologiju, samo je dvoje ministara opstalo duže od dvije godine, dakako, radi se o HDZ-ovcima, Lilji Vokić, po mnogima najuspješnijoj ministrici obrazovanja u povijesti Hrvatske te Draganu Primorcu, koji je imao veliki potencijal, daleko veći od Jovanovića, međutim, završio je pod Sanadrovim kotačima i u njegovoj sjeni. Primorac kao 'Sanaderova žrtva'? Ne, Hrvatska je Sanaderova žrtva.
Željko Jovanović jednostavno, nikada nije smio ući u Vladu Republike Hrvatske, i to ne samo zato što je kronično nekompetentan da bi bio ministar obrazovanja, nego ponajprije zato što se radi o nevjerojatno konfliktnoj osobi koja je aktualnom režimu priskrbila mnoge, možda i nepotrebne, sukobe. Zaratio je Jovanović s močvarom koju je obećao isušiti, u kojoj se naposljetku udavio. Sukob sd HNS-om i Mamićem Jovanoviću nije trebao, pogotovo ne budući da je odmah bilo jasno da takav Jovanović nema širu podršku za isušivanje močvare. Ne možete krokodila pustiti u močvaru da vam čuva patke i guske. Na kraju se ono nemoguće pokazalo mogućim, zbog svog svađalačkog karaktera Jovaniović je izgubio i tamo gdje se činilo da dobija i da ima potporu javnosti.
Iako je u sukobu s Linićem držao stranu Milanoviću činjenica je da je takvom podrškom, koja je na momente bila više nego primitivna, na razini govora mržnje, nanio predsjedniku SDP-a više štete nego koristi i samo razbjesnila riječki SDP te učvrstila njihovu želju da Milanoviću javno saspu što ga ide. Naime, Milanović, naravno, nije mogao raspustiti riječki ogranak SDP-a, kako su Obersnel i Komadina ostali glavni šerifi u Rijeci, Linić otišao, nije mogao u Banskim dvorima ostati Jovanović. I Mianović je, kao pirovi pobjednik, morao nešto žrtvovati. Tko je bolji kandidat za žrtvu ako ne ministar kojeg nitko, osim partijskih jastrebova, nije podnosio?
Za Jovanovićem, naravno, nitko neće plakati, posebno to neće Rijeka. Izbacivanjem Linića Zoran Milanović doveo je partiju na rub raskola, izbacivanjem Jovanovića iz Vlade Milanović je tu istu partiju spasio, naravno, privremeno, od raspada. Konačni obračun unutar SDP-a očekuje nas nakon parlamentarnih izbora kada će, poslije poraza, SDP konačno dobiti priliku za svoju katarzu i obračun s radikalima u stranci.
Željko Jovanović, ako stvarno danas ode, bio je ministar koji se zaratio doslovno sa svima koje je trebao predstavljati, koji su bili dio njegovog polja djelovanja, sa sportašima, sa studentima, učenicima, roditeljima, Crkvom, sa profesorima, nastavnicima, s braniteljima... Koga smo zaboravili?
Jedino je u njega, kad nitko nije, vjerovao Fred Matić, pa i Siniša Mihajlović, obojica su bili u krivu. Vrijeme je za party iako Hrvatska nije pobijedila Brazil, barem ne još. Konačno slavlje? Za manje od dvije godine kada će totalnu rekonstrukciju ove tragične Vlade napraviti građani i to definitivno.
IVANA