MIŠLJENJE STRUČNJAKA: Dubrovnik bi opet mogao stradati od razornog potresa kao iz 1667. godine?

Bila je to najveća i najjača tektonska kolizija iz koje je izrastao najveći planinski lanac na svijetu - Himalaja s najvišim vrhom na svijetu Mount Everestom. To je područje i danas tektonski vrlo aktivno jer se Mount Everest podiže nekoliko milimetara do nekoliko centimetara godišnje, no njegov rast sprječavaju procesi erozije. Istodobno se kreće u smjeru sjevera oko 6 centimetara godišnje. Budući da se Nepal nalazi u zoni interkontinentalne kolizije koja je i u današnje vrijeme aktivna, ne iznenađuje pojava jačih potresa u tom području.

Sve ovo objasnio je dr.sc. Marinko Oluić, autor knjige 'Potresi - uzroci nastanka i posljedice  s posebnim osvrtom na Hrvatsku i susjedna područja". Ovo izdanje započet će strašnom činjenicom: u posljednjih desetak godina potresi su širom svijeta odnijeli gotovo milijun ljudskih života. U knjizi ćemo pronaći i podatak da je u prošlom stoljeću od katastrofa poginulo oko milijardu i šesto milijuna ljudi. Svake se godine u prosjeku dogodi više od milijun potresa širom svijeta. U 20. stoljeću dogodila su se 22 katastrofalna potresa. Samo između 1998. i 2000. u svijetu je zbog potresa nastala šteta od oko 2,4 milijarde eura. U posljednjem desetljeću od potresa i njima izazvanih tsunamija stradalo je oko 800 tisuća ljudi.

Autor, koji je i sam 1980. doživio jak potres u Tokiju, dugo se vremena bavi istraživanjima seizmotektonike i seizmičnosti. Što sam, a što u suradnji s kolegama, objavio je više znanstvenih radova koji su objavljeni i u međunarodnim časopisima.

Osim podataka o najrazornijim potresima u svijetu, posebna je vrijednost knjige za hrvatsku javnost osvrt na mogućnost takvih pojava na ovim prostorima.

- Ako se služimo klasifikacijom potresa po MCS-ljestvici, onda se na našim područjima mogu dogoditi razorni potresi pa i jači. Međutim, ne treba očekivati da se u našim područjima dogode potresi jačine poput onih na rubovima velikih tektonskih ploča, gdje magnituda može iznositi devet i više Richtera. Naša područja geološki-tektonski nisu predisponiraa za potrese takve jačine, rekao nam je Oluić u kraćem razgovoru, ali i dodao da se u našoj povijesti bilježe potresi koji bi se mogli označiti katastrofalnima. To bi bio dubrovački potres iz 1667.godine za koji se pretpostavlja da je bio magnitude 7,6 stupnjeva po Richteru pa onda zagrebački iz 1880. godine na 6,3 stupnja iste ljestvice, pa onda malo dalje - banjalučki iz 1969. na 6,6 stupnjeva, skopski 6,9.

Postoje naznake kako bi se takvi potresi mogli dogoditi na našem području koje obilježava više epicentralnih područja u kojima takva mogućnost postoji.

Dvije takve zone treba posebno istaknuti - istočnu obalu Jadranskog mora između jadranske mikroploče i Dinarida, koja se nalazi u aktivnom stanju, odnosno tone i podvlači se pod Dinaride, gdje se nalazi dubrovačko epicentralno područje s najvećom seizmičkom aktivnošću u Hrvatskoj pa se tamo mogu očekivati potresi jačine do 7,5 po Richteru koji se klasificiraju kao veliki pustošni potresi. Taj poznati dubrovački potres iz 1667. godine odnio je tri tisuće ljudskih života, polovicu ondašnjeg stanovništva grada.