Iza zatvorenih vrata, visoki libijski dužnosnici već godinama raspravljaju tajno o Gadafijevom navodnom židovskom podrijetlu. Oni koji nisu živjeli u Libiji, ne mogu shvatiti koliki je otpor i mržnja lokalnog pučanstva prema Židovima. Sve vam se može oprostiti u Libiji, konzumiranje alkohola, što je teško kazneno djelo u toj zemlji, preljub, prebrza vožnja… osim najvećeg grijeha, a to je - biti židovskog podrijetla. Prije desetak godina, prilikom popunjavanja dokumentacije za dobijenje dozvole za rad, pored diplome, uvjerenja da ne bolujete od Aidsa i slično, neophodno je potpisati da niste židov.
Piše: Sanja Mihaljinac, dopisnica iz Rima
To je razlog zbog čega je vijest da je libijski lider Moamer Gadafi židovskog podrijetla odjeknula kao bomba u javnosti. U prilog misteriju oko podrijetla i istinitosti navedenih podataka libijskog lidera, ide još uvijek neutvrđen točan datum i mjesto njegovoga rođenja. Gadafijevi biografi iz Europe su pisali kako je libijski lider rodjen u šatoru u Sirtu, u jednoj siromašnoj obitelji nepismenog pastira i majke kućanice. To je savršeno odgovaralo mladom i ambicioznom pukovniku Moameru Gadafiju, kada je 27. Rujna 1969. godine napravio svilenu revoluciju i došao na vlast kao skromni predstavnik siromašnog libijskog naroda, nakon bogatog kralja Idriza.
I tada su mu svi vjerovali, voljeli ga i bili spremni boriti se za ideale velikog vođe.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo, a mali odabrani sloj ljudi oko libijskog lidera se sve više bogatio, te uspostavio apsolutnu vlast u zemlji, počela su prva šuškanja oko podrijetla libijskog lidera. Prvi koji je počeo pisati o tome je Oxfordski student, profesor na Univerzitetu u Bengaziju, Muhamed Jusuf el Magariaf, koji je 1971. godine počeo raditi u Gadafijevom kabinetu i postao libijski veleposlanik u Indiji.
Muhamed Jusuf el Magariaf
Međutim, vrlo brzo se poznati profesor razočarao Gadafijevom politikom i kao prvi pobunjenik izišao iz vlade, te formirao Nacionalni front spasa Libije. Zbog prijetnji smrću, bježi u SAD 1991.godine, dok je kao znak osvete Gadafijeva tajna služba uhapsila šestoricu njegove braće, a sedmom je nestao svaki trag u zatvoru. Muhamed Jusuf El Magaraif je napisao 20 knjiga na arapskom jeziku o Libiji i Moameru Gadafiju. U uvodnom dijelu svake knjige navodi da su podaci o podrijetlu i rođenju libijskog pukovnika čista laž. Prema Magariafovoj teoriji, Gadafi je ‘dvostruki špijun’ kojem su tajne službe pomogle u vojnom puču 1969. godine, međutim, libijski lider je ostao tajno u kontaktu sa monarhistima. Također, Magariaf tvrdi da je Moamer Gadafi židovskog podrijetla, ali poručuje: ‘Ne znam zašto se toliko prašine diglo oko toga je li Gadafi Židov ili ne. Pa to je sasvim nevažno. Ono što je bitno je da je vodio devastirajuću politiku u bogatoj Libiji, sa samo 4 milijuna građana, u kojoj se mali odabrani broj plemenskih vođa obogatio, dok je ostala većina pučanstva ostala živjeti u siromaštvu. On doista vjeruje kada kaže ‘Ja sam Libija’, jer su osobe oko njega zajedno sa njegovim sinovima, prigrabili sve za sebe, ne samo vlast, već i sva bogatstva zemlje sa kojima su raspolagali kao sa svojom imovinom. Povijest nas uči da ni jedan apsolutistički režim nije preživio. Najgore pobune se događaju kada siromašnom pučanstvu ‘pukne film’, tada postaju razjarene zvjeri i sve vlade koje su ih lagale i krale završe loše.’
Istog je mišljena i Muhamed El Jahmi, libijsko-američki activist, koji je napustio Libiju prije 30 godina, a koji tvrdi da se ‘ne radi samo o običnom gossipu, već o istinitim podacima o židovskom podrijetlu, kojima je raspolagao i jedan katolički kardinal’. Po njemu Moamer Gadafi je sin Židovke iz Libije i talijanskog vojnika.
Zbog ‘sramnih’ okolnosti oko veze između okupatorskog vojnika i mlade Židovke, kao mala bebu su ga odnijeli katoličkom kardinalu, koji ga daje na usvajanje skromnoj obitelji, majci Aishi i ocu Abu Meniaru, koji su se brinuli o njemu kao o svom sinu.
Čak je i talijanski list Oggi prije više od 20 godina napisao da je Gadafi sin Židovke. Da se ne radi samo o pustinjskoj legendi koja se širi među libijskim plemenima, dao je dokaz i sam Gadafi, kada je 1973. godine u intervjuu sa dvojicom novinara iz lokalnog lista Al Blagh, izjavio da ima rođake židovskog podrijetla. Međutim, prije objavljivanja članka , zatražio je neka se izbriše ta njegova izjava data ‘off records’. Jedan od novinara, Ahmed Dajani, je potvrdio pukovnikovu izjavu o židovskom podrijetlu prije nekoliko godina, na izraelskom Channel 2, rekavši kako su se dvije židovke, libijskog podrijetla, predstavljale kao Gadafijeve rođakinje.
Američka novinarka Mary Pace je napisala knjigu ‘Gadhafi's secret’, u kojoj potvrđuje teoriju kako je libijski lider židovsko - katoličkog podrijetla, koji je kršten u osmoj godini života.
U libijskim diplomatskim kuloarima šuškalo se o misterioznom pismu talijanskog kardinala, čije ime nitko nije naveo, a koji je poslao pismo Omaru El Meheshiu, prisnom Gadafijevom prijatelju, koji nije razumio talijanski jezik i dao ga na prijevod veleposlaniku u Italiji, Halifu Almuntasiru.
U intervjuu datom na egipatskom radiju, Almuntasir je potvrdio da je kardinal u pismu podsjetio Gadafija na njegovo židovsko i katoličko podrijetlo, i moralne kodekse kojih se treba pridržavati onaj koji je na vlasti. Razlog tome je bio da pokuša omekšati Gadafija u njegovoj apsolutnoj moći u Libiji, gdje je nestajao svatko tko bi se usudio stati mi na put.
Istina je i to da u Libiji vladaju plemena i plemenski zakoni. Mnogi beduini ne znaju točan datum rođenja, jer se roditelji sjete prijaviti jedno od njihove mnogobrojne djece, kojima ni sami ne znaju broja, tek nakon nekoliko godina. U Libiji je zabranjeno ženiti se samo sa bratom ili sestrom. Najčešće se ugovaraju brakovi među prvim rodjacima radi očuvanja bogatstva ili zbog tradicije. Stoga, nije ni čudno što se ponekad zagube datumi ili imena roditelja koja su identična. Istina je i to da u mnogim arapskim zemljama predstavljaju Židove kao dežurne krivce za sve što im se loše događa, od niskih primanja, ekonomskih problema, da bi vladajuća klasa prikrila svoje propuste i krađe vlastitog naroda.
Biti Židov u mnogim arapskim zemljama automatski znači biti neprijatelj ili ‘obilježen’. Sa druge strane, priča o navodnom židovskom podrijetlu Gadafija može biti i odličan adut za još jaču mržnju pučanstva prema njemu. NBC-jev reporter iz Libije, Richard Engel, otkrio je kako se svaki peti pobunjenik bori protiv Gadafija samo zato što ga smatraju prikrivenim Židovom. Istina je da je i sam Gadafi dao materijala za takve ‘sumnje’. U svojim govorima koji traju satima na državnoj libijskoj TV, pukovnik Gadafi je redovito spominjao gotovo sve članove svoje obitelji, ali nikada ujake. Iz govora se vidi kako je iz siromašne obitelji i da se dosta mučio u mladim danima. Neki njegovi biografi tvrde da je kao mali lijepi dječak bio i ‘seksualno zlostavljan’. Interesantno je i to da je Gadafi, zajedno sa Naserom, koji mu je bio idol, dobijao značajnu financijsku pomoć od Tita i postao član velike obitelji nesvrstanih, što je, kako se danas vidi, bio pokusni scenario svjetskih sila.
‘Suviše je pitanja bez odgovora kada se radi o Moameru Gadafiju. Ja ga se sjećam kao izuzetno zgodnog mladog pukovnika, širokog neodoljivog osmijeha, sa smislom za humor, koji je osvajao sve oko njega. Bio je tako pozitivan, spreman da pomogne svima koji su tražili nešto od njega, a tih je bilo mnogo. Ne mogu vjerovati u što se pretvorio preko noći. Umjesto osmijeha dobio je grč na licu, umjesto humora, ironija i sarkazam. Vikao je na svoje suradnike, vrijedjao ih nazivajući ih ‘glupanima’, ‘neobrazovanom ruljom.’ Okružio se samo sa ljudima koji su bili ‘yes man’, ulizice i povlađivali mu u svemu, sada su ga svi ti izdali. Ja sam bio prvi koji sam ga kritizirao i to mi nije oprostio. Bio sam prisiljen pobjeći u SAD. Napisao sam najviše knjiga o njemu i povijesti Libije i predvidio ovo što se danas događa. Da me slušao na vrijeme, nikada ovo ne bi doživio’, izjavio je profesor Muhamed Jusuf Magariaf.
Sanja Mihaljinac
Gospari.hr
Gospari.hr
Gospari.hr
Gospari.hr
Gospari.hr