Mlada dizajnerica nakita Tina Ključe Mihaljević priča o svom radu

Nakit od tkanine oborio je sve rekorde. U početku je bio čista terapija, kao odgovor na životne nedaće, a danas pak poveći dio mog života. Već pune četiri godine dizajniram kolajne i presretna sam što još uvijek ima prostora za inovacije i neke nikad viđene dizajne.

Samouka sam, u pravom smislu riječi. Iza mene ne stoji ni jedan pogledan tutorijal ni tome slično. Do ovog gdje sad jesam stigla sam sama, o čemu definitivno svjedoče moji prvi radovi od kojih bi neke tako rado zaboravila. Krenula sam od običnih pamučnih traka koje sad već krotim na desetak različitih načina, i došla do kože, svile, satena, muslina… i tako u krug.

A zašto nakit od tkanine?

Kod izrade ovog specifičnog nakita najviše me ispunjava to što od samog početka stvaram. Nema gotovih komponenti, nema sputavanja. Samo ja i komad tkanine. Rezanje, istezanje, pletenje, kombiniranje, šivanje i gotovo. Ovo možda na prvu zvuči tako jednostavno, ali u suštini i nije. Moglo bi biti i vrlo lako bi moglo prerasti u zanat, ali ja se još uvijek nekako odupirem tome. Želim da moje kolajne i dalje jednim svojim dijelom budu ‘mala umjetnička djela’ koja će uvijek imati priliku biti dijelom nečijeg stila, a ne mode.

Ono što nakit od tkanine čini bitno drukčijim od ostalih tipova nakita, osim same tkanine kao medija, je način nošenja. Bez obzira o kojem tipu ogrlice je riječ, uvijek ostavim dovoljno prostora da se i osoba koja taj nakit nosi izrazi. I to me čini sretnom.

Naglašavate da ste prije svega majka. “Pati” li obitelj? Pratite li modu ili trendove?

Noćna sam ptica, a k tome i volim ‘od komada’ posao privesti kraju, pa čak i kad su u pitanju ogrlice iz Glam kolekcije koje znam raditi i po 5-6 sati bez prestanka. Utoliko je rad kod kuće prednost. S druge strane pak, obitelj je naviknuta da sam im na raspolaganju, pa često moram odložiti iglu i konac, čak i onda kad mi nije zgodno ili ne bi htjela. Igla je tim slijedom, kod nas, uz daljinski, postala najprozivanijim predmetom u kući – vječito je tražim.

Ne pratim modu ni trendove. Stvaram po vlastitom nahođenju i po vlastitoj potrebi slažem boje. Prilagođavam se samo godišnjim dobima i vremenskim prilikama. U tome leži moja najveća inspiracija. Po meni ljeto i zima dozvoljavaju najviše intervencija, a proljeće i jesen traže prilagodbu. Posebno jesen. Jesen je toliko kitnjasta i osebujna da se jedino možete prilagoditi njenoj paleti. Sve mimo tog doživljavam kao narušavanje sklada. U tom smjeru razvila se i moja jesenja kolekcija FALL in LOVE koja je kroz fotoobjektiv moje dugogodišnja suradnice i prijateljice Martina Šiljeg zaokružena u jednu divnu jesenju priču.

A planovi ?

Ne planiram. Život me naučio da u tom leži sreća. Naravno da u svemu treba postojati neka misao vodilja, ali ja za sad želim samo stvarati, uživati i stvarati, bez nekih petogodišnjih planova i špekulacija o tome što bi me gdje, točnije gdje bi me što trebalo dovesti. Tako ostavljam sebi prostora biti sretna i zadovoljna i radovati se svakom koraku naprijed kao nekom neviđenom uspjehu.