Na taj način poslala je određenu poruku, tim više što se nitko, ali baš nitko prije nje nije usudio nešto takvoga učiniti. Prva dama Hrvatske je tim činom među ostalim pokrenula i ono što mnogi u Hrvatskoj žele, a nemaju snagu i volju učiniti – lustraciju.
Stoga su njezin primjer trebali slijediti i drugi, ali oko toga se „dva dana“ govorilo i pisalo, ali ništa se, na žalost, konkretnije nije dogodilo, osim što je Hrvatsko nacionalno etičko sudište, pod predsjedavanjem prof. dr. Zvonimira Šeparovića, pred prepunom dvoranom Vatroslava Lisinskog u Zagrebu također osudilo Tita s relevantnim obrazloženjem. Ali i to je u medijima (osim na portalima) totalno prešućeno.
U Zagrebu i dalje jedan od najljepših trgova nosi ime – Trg maršala Tita. Kumrovec je i dalje mjesto okupljališta čovjeka koji je kriv za smrt desetine tisuća nevinih Hrvata, poglavito nakon II. svjetskog rata, a ono što je najvažnije je i to da tamošnji muzej i dalje financira Republika Hrvatska (bez obzira tko je na vlasti). Tamo se uzdiže propala Jugoslavija, vijore jugoslavenske zastave, plešu „Žikina kola“, prodaju suveniri s krvavom partizansko-komunističkom zvijezdom petokrakom, itd. i tako redom. Čak ga „moraju“ posjećivati i školske ekskurzije.
No, gdje u Kumrovcu, primjerice, možete naći nešto što će vas podsjetiti na hrvatsku državu, odnosno stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države? Kad dođete u taj kraj, iz kojeg je inače 1991. relativno dosta ljudi otišlo braniti hrvatsku državu, od Vukovara do Dubrovnika, stječe se dojam kao da ste došli u neko srpsko selo.
Ako tamo i nešto javno progovorite protiv „bratstva i jedinstva“, „druga Tita“ i sličnih stvari, ako se s tim u svezi požalite, možete zaraditi i kaznenu prijavu, pa na neko vrijeme možebitno završiti i na robiji. Kumrovec je, da ti pamet stane, „sveto partizansko-komunističko“ mjesto u srcu Hrvatske! Zar smo se za to borili?
Međutim, već smo nekoliko puta pisali i upozoravali da je Josip Broz Tito i dalje počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Druge slične ustanove već su ga odavno maknule (bio je počasni član svih Akademija na području bivše Jugoslavije!). Stoga, ponovno postavljamo pitanje članovima HAZU, a osobito njezinom predsjedniku, časnom i uvaženom akademiku Zvonku Kusiću, zbog čega se ne pokrene inicijativa da se njegovo ime izbriše s ovog iznimnog popisa, odnosno po čemu je Tito to zaslužio, tim više što nema više Jugoslavije, ali ni njega? Još 1947. Broza, kao političara i metalskog radnika u tadašnju Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (JAZU) predložio je – Miroslav Krleža, koji je nakon II. svjetskog rata uzdizao i jednog od najvećih, ako ne najvećeg ratnog i inog zločinca Staljina, a Tita u pozitivnom smislu uspoređivao s njim, dok mu je odgovaralo.
S obzirom da u HAZU sjede i svaki mjesec ubiru velike plaće, nagrade i pogodnosti brojni „besmrtnici“, od kojih jedan relativno dobar dio nije zaslužio da ih se naziva akademicima, čudi nas da već oni sami nisu učinili što i Predsjednica RH – poslala Tita u ropotarnicu? Nije valjda da je ova značajna kulturna i ina ustanova i dalje više JAZU nego HAZU?
No, kako bilo da bilo, Brozovo ime mora „nestati“ s ovih prostora, poglavito kao komuniste i zločinca, jer smo se i –za to borili!