Katolici diljem svijeta danas slave Božić, blagdan koji slavi rođenje Isusa Krista. Povodom radosnog dana, veliki intervju za portal Net.hr dao je riječki nadbiskup monsinjor Mate Uzinić.
Riječki nadbiskup osvrnuo se i na niz aktualnih tema kao što su migrantska kriza i rat u Ukrajini te je pozvao sve ljude da zajedno sanjaju i djeluju za mir, dobro, pravdu i bolji svijet.
NET.HR: Kada pričamo o Božiću, uvijek volim postaviti isto pitanje svim svojim sugovornicima - što je zapravo Božić i što on predstavlja nama katolicima?
MONS. MATE UZINIĆ: Božić je Emanuel – “S nama Bog”, Bog koji je zbog nas ljudi postao čovjek, jedan od nas. Veliko je to i neshvatljivo otajstvo Božje ljubavi prema nama koje je svoj nastavak, i konačno ispunjenje, imalo u Isusovoj smrti na križu, a navještaj i znak te smrti bile su tvrde jasle, hranilište za životinje. U Božiću je zapravo sažeta cijela povijest spasenja, kao i poziv da se u nju uključimo, da i mi postanemo dionici te povijesti. Na primjer, da prihvatimo s ljubavlju one koji drugdje nemaju mjesta, kao što su to učinili Marija, Josip i pastiri prihvaćajući Isusa i jedni druge. Božić je zov da postanemo ponovno djeca, da postanemo ponizni i maleni, potrebni drugima i u službi drugima.
NET.HR: Božić je radostan dan, dan koji slavi rođenje. No, vremena su zahtjevna - more nas svakakve brige, na istoku Europe bjesni rat, pritišću nas inflacija, neimaština, energetska kriza, ljudi ginu na bojišnici, a mnoge je rat u Ukrajini potjerao iz svojih domova. Kako biti radostan u takvim okolnostima?
MONS. MATE UZINIĆ: Teško je to pitanje. I teško je biti radostan u ovim vremenima. Radost Božića možemo i trebamo naći upravo u tome što se Bog odlučio roditi u tom našem svijetu, biti jedan od nas, solidaran s nama u svemu što nam se događa. Bog nas ni u ovim zahtjevnim vremenima ne ostavlja. To je razlog zbog kojega se mi kršćani možemo radovati i ovom Božiću. Radovati se pritom ne znači pobjeći od stvarnosti, nego u tuzi i boli koja nas okružuje pronaći i biti trag nade i ljubavi. Pred očima mi je papa Franjo koji je 8. prosinca zaplakao dok je govorio o patnji ukrajinskih žrtava. Najgore što možemo učiniti je da budemo nezainteresirani, da kažemo da nas nije briga. Ne smijemo bježati od problema u svijetu, već svojim aktivnim sudjelovanjem nastojati pomoći u rješavanju problema. Papa je prije par dana pozvao sve vjernike da skromnije proslave Božić te da novac, umjesto za slavlje, namijene Ukrajincima, žrtvama rata. Svijest o patnji koja nas okružuje - a ja bih čitatelja podsjetio i na migrante koji su među nama - može ljude potaknuti da shvate kako istinski Božić ne pronalazimo na adventskom sajmu već u srcu i u susretu s licem obespravljenog, migranta, žrtve. A radost migranta, obespravljenog, žrtve, i nas samih, sastoji se u tome da im priđemo kao ljudi, s prihvaćanjem, solidarnošću, nadom i ljubavlju, u ovoj teškoj situaciji.
NET.HR: Sve te neprilike utječu na nas kao pojedince, a posljedično ponegdje i na međuljudske odnose u našim obiteljima. Kako se pomiriti danas, odnosno kako iskoristiti današnji dan da izgladimo možda neke napete odnose koje imamo sa svojim bližnjima?
MONS. MATE UZINIĆ: Božić ima u sebi tu snagu, što zbog ozračja, što zbog samoga značenja Božića, da ljude, članove obitelji, još više zbliži. To zbližavanje ne mora nužno značiti da će svoje probleme ili sukobe ostaviti po strani, nego da će se unatoč tim sukobima, napetim odnosima, usredotočiti na ono bitno u odnosima i u drugim ljudima. Kada s propovjedaonica govorimo da bi Božić trebalo slaviti svaki dan, govorimo upravo o tome - da međusobno prepoznamo ono što nas veže, jer ćemo tako lakše premostiti razmirice.
Često u duhovnom razgovoru ili ispovijedi kažem da je latinska mudra izreka o povijesti učiteljici života, primjenjivija na osobnoj negoli na globalnoj razini. Na globalnoj razini vidimo da svijet nije ništa naučio iz svoje povijesti. Nakon „našeg“ rata, pomislio sam da je svijet konačno naučio koliko je rat besmislen. Prevario sam se. No, ono što teško možemo očekivati na globalnoj razini, moguće je na osobnoj razini. Zapravo se tu, na osobnoj razini, nalazi početak i jedne šire promjene svijeta i našeg međusobnog pomirenja. Na osobnoj razini iz vlastite prošlosti mogu učiti razlikovati stvari koje su mene i druge radovale, od onih koje su mene i druge žalostile. Odatle je moguće započeti proces promjene koju mi kršćani zovemo obraćenje, a koje će, ako se mijenjam nabolje, zahvatiti i druge oko mene, članove moje obitelji, moje crkvene i društvene zajednice i postati sjeme one promjene koju je Bog započeo u Isusu, betlehemskom djetetu.
Cijeli intervju pročitajte ovdje.