Predsjednik Srbije Boris Tadić neće doći na proslavu dvadesete obljetnice proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, ali će dan kasnije posjetiti Jadovno kod Gospića i pokloniti se žrtvama ustaškog logora iz Drugog svjetskog rata, piše Deutsche Welle. Naime, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je javno rekao da planira pozvati lidere zemalja u regiji na proslavu Dana državnosti, ali je iz kabineta predsjednika Srbije medijima priopćeno da Boris Tadić u Hrvatsku ne dolazi 25., nego 26. lipnja, što pokazuje da je poziv dobio.
Dva lica Tadićeve politike
Na ovaj način, po mišljenju zastupnika Liberalno-demokratske stranke u Skupštini Srbije
Nenada Prokića predsjednik Srbije pokazuje da napori koje je s Josipovićem uložio u izgradnju boljih odnosa između dviju zemalja nisu bili iskreni. "Tadićeva politika je od samog početka imala dvije strane - jedna je proeuropska koja je bila apostrofirana kao najvažnija - ali je u nekom domenu i prividno proeuropska - a druga je nastavak
Koštuničine politike. I ovo je to. Mislim da je neodlaskom u Zagreb, a odlaskom u Jadovno, Tadić odlučio da iz raznoraznih kalkulantskih razloga ovog trenutka tako postupi i na taj način potre sve dobre napore koje su dva predsjednika učinila tijekom proteklih godinu dana. Ti napori su bili dugo očekivani, nakon 20 godina sukoba između Srbije i Hrvatske koji je uništavao i odnose te dvije zemlje ali i cijele regije. Konačno je urađeno nešto pametno, ali to je sada čini mi se poništeno", smatra Prokić.
Od dolaska na vlast Ive Josipovića odnosi Srbije i Hrvatske su krenuli uzlaznom putanjom. Predsjednici su razmijenili službene i neslužbene posjete, dogodio se i, kako je analitičari zovu, povijesni posjet predsjednika Srbije Vukovaru, gdje se poklonio žrtvama na Ovčari, a isti dan predsjednik Hrvatske žrtvama u Paulin Dvoru. Za razliku od razdoblja dok je
Stjepan Mesić bio na vlasti, kada su odnosi službenog Zagreba i Beograda bili poprilično loši, dolaskom Ive Josipovića na čelo Hrvatske već iz prvih nastupa bio je vidljiv korak naprijed u odnosima dviju zemalja, ali i u cijeloj regiji. "Trebalo je pomoći predsjedniku Josipoviću jer je opće prihvaćeno u svjetskim razmjerima da je Srbija bila agresor, a da se Hrvatska branila.
Zato je njemu teže pozvati Tadića nego Tadiću da ne ode tamo. To ne ide na čast ni srpskoj politici, a posebno predsjedniku Tadiću koji povremeno ima takve ispade. Ovo nije dobar potez, mislim da Josipoviću nije bilo lako pozvati ga zbog desničarskih elemenata, ali je taj poziv ipak došao, a na njega se ne odazvati znači da je sve ono što su radili prethodne godine, barem sa srpske strane bilo nedovoljno iskreno. To je kao kad uhvatite haškog optuženika Ratka Mladića, a ne raskrinkavate mit o njemu", smatra sugovornik Deutsche Wellea.