Mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, samo je godinu dana za biskupskom katedrom, a već je otvorenim istupima u javnosti i jasnim, ali dijaloškim stavovima pobudio zapažen interes medija, pa donosimo dio razgovora koji je objavio
Vjesnik.hr Ovogodišnji Uskrs dočekujemo u ozračju duboke gospodarske krize i oštrih rezova nove vlade. Kako doživljavate aktualni trenutak - kao početak još dublje krize ili najavu dugoročnog oporavka?- To je političko pitanje, a i prerano je davati takve ocjene. Koliko god da je sto dana dovoljno da se vide prioriteti i usmjerenja nove vlade, Vlada nije dobila mandat da riješi gospodarsku krizu u sto dana. line / U pozadini vašeg pitanja otkrivam nešto drugo, onu tipično našu malodušnost. Teško je slušati vijesti o nekom novom stečaju i rastu broja nezaposlenih. Koliko god da suosjećamo s onima koji su ostali bez posla, znamo da oporavka nema i ne može biti bez bolnih rezova. Možda nam u prihvaćanju neminovnosti bolnog reza može pomoći svetkovina Uskrsa kojoj prethodi Veliki petak. Gospodin Isus se u Velikom petku u muci i smrti solidarizirao s nama, postao je dionik naše patnje, da bi nas u uskrsnuću pridružio svojoj pobjedi. line / Možda ova svijest neće platiti naše račune - hoće ako potakne veću solidarnost jer Isusova muka ima i tu dimenziju - ali će nam vratiti pouzdanje i snagu u suočavanju s poteškoćama, otvorit će naše poglede, ma hoće i mora probuditi svijest o tome da dok brat i sestra koji žive pokraj mene oskudijevaju, ono što imam ne pripada meni na isključiv način.
Svatko ima pravo na svoje osjećaje, ali novi ljudski život je važniji od osobnih osjećaja. Katolička crkva želi štititi ljudski život. Volio bih da vjernici, ali i oni koji to nisu, pokušaju to vidjeti s te strane. Ističu se prava roditelja, ali što je s pravima djeteta, onog rođenog i osobito onih koji neće biti rođeni, nego će biti zamrznuti ili ubijeni?Nedavno ste javno izrazili neslaganje s najavom ministra zdravlja Rajka Ostojića o novom zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji. Polazeći od pretpostavke da je i Crkvi i državi u interesu snaženje i rast obitelji u Hrvatskoj, što je u najavljenom zakonu sporno?- Osobito mi je zasmetala izjava o početku života. Kao liječnik i znanstvenik, ministar dobro zna kad počinje ljudski život, ali to reći javno nije politički oportuno, pa se zato može reći da život počinje kad se kome svidi. U ovo se uklapa i Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Nisam stručnjak, ali ono što znam dovoljno je da jasno i glasno kažem kako je obična floskula tvrdnja da će ovaj zakon na bilo koji način dati odgovor na pitanje bolnog opadanja broja stanovnika s kojim smo suočeni. Broj onih koji će biti rođeni zahvaljujući novom zakonu zanemariv je u odnosu na broj onih koji će istodobno, temeljem jednog drugog zakona, biti osuđeni na smrt. To je prava istina. Želimo li doista dobro, zašto problem ne povezati pa umjesto da rješenje pronalazimo činjenjem zla, pokušati ga riješiti činjenjem dobra? To je moguće, samo što nije politički podobno. line / Novi zakon ima puno moralnih i etičkih rupa - na žalost, moguć je i gori od ovoga koji predlaže ministar - ali se po mom mišljenju srž problema novog zakona nalazi u činjenici zamrzavanja i usmrćivanja ljudskih embrija tijekom postupka. line / Koliko god da razumijemo i poštujemo osjećaje onih koji ne mogu imati djecu, ovdje je riječ o ljudskim bićima koja imaju pravo na život. Svatko ima pravo na svoje osjećaje, ali novi ljudski život važniji je od osobnih osjećaja. Katolička crkva želi štititi ljudski život. line / Volio bih da vjernici, ali i oni koji to nisu, pokušaju to vidjeti s te strane. Ističu se prava roditelja, ali što je s pravima djeteta, onog rođenog i osobito onih koji neće biti rođeni, nego će biti zamrznuti ili ubijeni? I zato Crkva ne samo da ne može drukčije govoriti, nego joj je dužnost govoriti. I kada bi slučajno bilo drukčije, izdala bi svoje poslanje. Većina ima pravo izabrati i drukčije, ali naša je dužnost upozoriti ih na ono što se stvarno događa, reći im da ruka za ovakav zakon nije, kako se pokušava prikazati u javnosti, ruka za kulturu života, nego da je ruka za ovakav zakon ruka za kulturu smrti.
Kako ocjenjujete stanje u suvremenoj hrvatskoj obitelji?- Hrvatska je obitelj u dubokoj krizi. Više je razloga za to, a ta se kriza očituje i na više razina i u svim odnosima. Kako ne spomenuti činjenicu da se u Hrvatskoj svaki peti brak raspada i sve one bolne posljedice koje takav događaj ima na same supružnike, a osobito djecu. Rastava je samo posljedica svega onog bolnog što se događa u obiteljima prije rastave, a što često s mržnjom eskalira tijekom same rastave. Mislim da je problem u nedostatku odgoja za vrijednosti. Od malih nas se nogu uči kako uzimati, a ne i kako davati, kako sebe zaštititi, a ne kako uvažavati druge, kako uživati u životu, a ne i kako se žrtvovati. line / Ulazeći u brak, zaboravljamo da u braku trebamo usrećiti drugoga prije nego li sebe samoga, jer je moja sreća u njegovoj ili njezinoj sreći i obrnuto. Sve to dodatno povećava činjenica razdijeljenosti članova obitelji. line / Svakodnevne obveze vode nas na različite strane, tako da smo postali sve više jedni drugima stranci. O tome da smo mala kućna crkva, a kao kršćanske obitelji bismo i to trebali biti, nema ni govora. line / Donedavno nas je mogla okupiti barem nedjelja, ali s novim bezvlađem na području rada nestalo je i to malo, ali i sveto vrijeme obiteljskog zajedništva. Čovjek koji nema vremena za Boga i za bližnje, lako postane plijen uvijek novih potreba koje mu hod po trgovačkim centrima tek privremeno utaži. line / Nakon toga slijedi duhovna praznina i još veća glad, a zatim i veća potrošnja koja jedne čini sve bogatijima, a druge sve siromašnijima. Žrtva je običan čovjek, ali je žrtva i obitelj, kako ona kupaca, tako i ona prodavača.
Divlji je kapitalizam ne samo gospodarski, nego i kulturno i moralno poharao zemlje u tranziciji poput Hrvatske. Je li država koja je trebala biti jamac socijalne pravde kapitulirala pred njim?- Spomenuti problem nedjeljnog rada najbolje pokazuje moć tog divljeg kapitala, ali i nemoć države. Kriza u kojoj se nalazi svijet nije kriza kapitala, nego je kriza morala. Riječ je o duhovnoj krizi, o tome da su novac i sve veća zarada postali bog. U zemljama tranzicije to se najviše osjetilo. Željelo se previše, a dobilo se ništa. I pritom uništilo tolike živote, obitelji, proizvelo tolike siromahe. line / Posljedice su, one vidljive, katastrofalne, ali još su gore one nevidljive, onaj unutarnji osjećaj čovjeka koji je krivnjom drugih ostao bez ičega. No ne smijemo se predavati očaju. Moramo se otvoriti nadi i učiniti sve da bi Hrvatska napokon krenula u drugom smjeru i mi u Hrvatskoj bili svoji na svome. Bez obzira na naše političko opredjeljenje, to nam je svima u interesu. line / Zato molimo za našu vladu da to postigne, ali i poštenim svakodnevnim trudom i poštivanjem svojih građanskih dužnosti učinimo sve kako bismo joj u tome pomogli. Kad je, naime, o ovome riječ, sve stranačke podijele trebaju prijeći u drugi plan.
Nedavno ste rekli kako ideologije koje pokušavaju ovladati današnjim čovječanstvom imaju isti princip, kojem je u korijenu nesloboda većine i bogaćenje elita. Kako se oduprijeti takvim ideologijama koje ne brinu za čovjeka, nego isključivo za vlastiti profit?- Znam da postoji opasnost da će nas kapital, kojemu je cilj što više zaraditi, zaobići budemo li inzistirali previše na socijalnim pravima, ali je bolje imati i lošiji standard nego postati rob tuđih interesa. line / Mislim da jedna mala zemlja poput Hrvatske može učiniti malo, ali i da bi bilo rješenje da se na globalnoj razini tom i takvom sustavu multinacionalnih kompanija, koje samo određenoj eliti donose dobit, a većinu iskorištavaju, kaže jasno ne. Problem je što su mnogi političari, mislim i novinari, njihovi službenici, a svi ostali robovi proizvoda.