Možemo li svi biti vitki poput manekenki? Evo odgovora!

Nije teško biti nasmiješen i privlačiti poglede zgodnih muškaraca kad si Karlie Kloss ili koja druga dugonoga ljepotica za čijim nedostatkom oblina patimo, pomislit će mnoge od nas.

I to posve pogrešno - jer nismo svi rođeni da budemo supermodeli. Doslovno, oni se rađaju, a ne stvaraju - unatoč našim mantrama kojima pokušavamo odagnati višak sala s bedra. Postoje tri osnovna tipa tjelesne građe, i tranzicija iz jednog u drugi je doslovno nemoguća, osim ako namjeravamo riskirati vlastito zdravlje neodgovornim i neodrživim izborima.

Supermodeli imaju tzv. ektomorfnu građu. Nju karakterizira brzi metabolizam, uglavnom visoko i tanašno tijelo, linearna i krhka građa, dugački ekstremiteti. Ovaj tip tijela jednostavno teško dobiva na tjelesnoj težini, ali u principu teško dobiva i na mišićnoj masi.

Sušta suprotnost ektomorfu je tzv. endomorf. Ovaj tip tjelesne građe je okarakteriziran mekanim, masivnim, prirodno zdepastim oblikom tijela i ima najveći problem s nakupljanjem sala. Također ga prati i blagodat vrlo sporog metabolizma.

Kompromis zmeđu ova dva tipa je tzv. mezomorf. Karakterizira ga atletska građa, dobro definirana muskulatura tijela i umjereno brzi metabolizam. Snažna konstitucija tijela mezomorfa čini ga idealnim za profesionalno bavljenje sportskim aktivnostima poput bodybuildinga.

Kad smo razriješili pitanje osnovna tri tjelesna tipa, vrijeme je da se vratimo na početno pitanje: može li jedan endomorf ikada imati građu ektomorfa?

Postoji li magična dijeta, magičan režim tjelovježbe koji će nas iz žene koja prirodno ima obline - stražnjicu, struk i grudi - pretvoriti u mršavicu koja s lakoćom može ponijeti sve od boyfriend hlača do pripijenog trikoa bez da pritom izgleda kao da se nešto prelijeva na nezgodan način?

Jedostavan odgovor je - ne. No, to nas ne bi trebalo spriječiti da i dalje zdravim režimom prehrane i vježbanja pokušavamo biti najbolja verzija sebe!