Radi se o sporazumu Izetbegović - Tuđman o Neumu. Posljednjih godina, kada se počelo razmišljati o mostu za Pelješac, javnost je neminovno počela da se interesuje o detaljima dotičnog sporazuma. Suštinu problema je objasnio Dr. Munir Jahic, profesor emeritus na Bihaćkom sveučilištu u Oslobođenju, a što je prenio Hrvatski Fokus 17. 7. 2012. citiram:
"Prema međunarodnom pomorskom pravu, BiH, kao obalna država i jedna od nasljednica SFRJ, (kako stoji i u Službenom listu FNRJ od 1947. god, br. 74.) ima pravo, osim na unutarnje vode u zaljevu Neum - Klek, i na teritorijalne vode, koje se od malostonskog zaljeva protežu do otvorenog mora, te pravo na pripadajući epikontinentalni pojas, širine jedne milje, koji omogućava prolazak kroz svoje more. E, da to stoji u Sporazumu (Izetbegovića i Tuđmana, M. B.), Republika Hrvatska bi morala, u svakom slučaju, tražiti dozvolu od BiH za izgradnju pelješkog mosta."
Dakle, i u ovom sporazumu Izetbegović je ponovio istu stvar kao mnogo puta do tada. Naime, kada god je internacionalno pravo bilo na strani BiH, Izetbegović bi se u direktnim pregovorima odrekao istog i pristao na mnogo manje nego je BiH imala po internacionalnom pravu.
Dalje, Prof. Jahić kaže: "Hrvatska je samoinicijativno, jednostrano, definirala teritorijalne i unutrašnje vode na štetu BiH, što je ušlo i u Sporazum o granici izmedu dvije zemlje, koji je bosanskohercegovački Parlament 1999. ratificirao. To je učinjeno na štetu BiH."
Moram priznati da mi nedostaje riječi kojima bih okarakterisao svu budalaštinu sadržanu u gornjoj rečenici. Pogledajte samo kako jedan "emeritus", dakle čovjek od nauke, tj. čovjek od logike i naučne istine, daje dvije potpuno suprotne izjave i to u jednoj rečenici. Naime, kako je moguće da je Hrvatska "jednostrano" definirala teritorijalne vode u sporazumu, ako je BiH parlament 1999. ratificirao taj "Sporazum". Sjetimo se još da je tada 1999. Alija Izetbegović bio neprikosnoveni autoritet u BiH i da se i tada mogao predomisliti i zaustaviti ratifikaciju.
Ovom posljednjom kontradiktornom rečenicom je "emeritus" Jahić nanio veliku štetu svom naučnom i ličnom kredibilitetu. Znači, on je u stanju provaliti čistu glupost samo da bi izbjegao da adresira krivicu na Aliju Izetbegovića, kreatora toga nepovoljnog sporazuma za BiH, da se nebi zamjerio političkim snagama u BiH koje su od Alije Izetbegovića napravile sveca i "oca nacije". Po definiciji riječi naučnik, i to emeritus, on bi trebao da istražuje isključivo istinu. A "naučnik" nije naučnik ako je njegova "naučna istina" obavezno politički podobna. Ona treba da je nezavisna od trenutne političke klime. Da su se npr. Giordano Bruno, Galileo, Kopernik i ostali naučnici srednjeg vijeka ravnali prema tadašnjim dogmama i ulizivali tadašnjim lažnim veličinama, čovječanstvo nikada nebi izašlo iz srednjeg vijeka.
Bosna i Hercegovina neće krenuti naprijed dok se ne pojavi kritična masa hrabrih, istinoljubivih ljudi koji će se u svim situacijama uhvatiti u koštac sa čuvarima lika i djela Alije Izetbegovića, tobožnjim muslimanima Alijinim sljedbenicima, a u stvari četničkim agentima, provokatorima, čuvarima Daytona, bez obzira što se oni deklarativno predstavljaju kao patrioti i čak kritičari Daytona. Oni su samo čuvari Daytona, dok god čuvaju lik i djelo Alije Izetbegovića. Jer obračun sa Alijinim djelom je neophodan uslov istinskog obračuna sa Daytonom kao što je npr. istina o Staljinovim gulazima, o presudama bez dokaza i suđenja, o preseljavanjima naroda itd. bila neophodna da se čovječanstvo počne oslobađati komunizma.