"Dobra spiza, a loša usluga" bio je lajt motiv kojim se reklamirala poznata splitska konoba Fife. Posebno je to mjesto; cijene pristupačne, hrana domaća i friška, a znaš što te čeka, pa kad konobar samo prebaci teću juhe s drugog stola ispred tebe na to moraš gledati sa simpatijama, jednako kao kad na pitanje gdje je zahod dobiješ odgovor "samo slijedi nos". Takve i slične anegdote ne bi bile simpatične da se radi o vrhunskom restoranu koji se predstavlja kao najbolji na tržištu, u kojem se umjesto gotovih marendi nudi vrhunska a la carte ponuda, naravno uz adekvatno visoku cijenu.
Upravo se T-com sa svojom uslugom MAXtv promovira kao "najbolji restoran", s cijenama kojih se ne bi posramili ni oni najbolji u Parizu. Zbilja, cijene su nešto u čemu su prilično dosljedni u T-com-u. Nikad ne idu ispod one razine koju ti obećaju prilikom potpisivanja ugovora. Uvjerljivo najskuplji na tržištu u svom "meniju" imaju jednu stvar koju nitko nema: utakmice 1. MAXtv lige. Ako želite ili morate redovito gledati hrvatski prvoligaški nogomet to možete ostvariti jedino u T-com "restoranu". Sportski paket je ono što će na pravi način utažiti vašu glad. Ako osim toga mislite pogledati koju epizodu Igre prijestolja, serijala čija se posljednja sezona snimala u Splitu, budite svjesni da će vas taj HBO desert dodatno koštati. S obzirom na to da je couvert sam po sebi skup, a vodu poslužuju isključivo flaširanu, ovo vas zadovoljstvo košta 430 kuna mjesečno. Ipak, to je tako, ako želiš imati nešto posebno dobro, onda to i plati. Međutim, istina je, barem u mojem slučaju, da su smetnje česte kao i kod drugih operatera, da je internet lošije kvalitete nego u prethodna dva testirana operatera. Istina je da je oprema koju ti daju najčešće već korištena od stane bivših "gostiju", kao i da usluge kao što je npr. snimalica moraš posebno platiti?! U biti čudi me da se svako smanjenje ili povećanje tona dodatno ne naplaćuje. No kad konačno sve to platiš, očekuješ da ćeš barem tu, kakvu takvu, uslugu moći koristiti. Kad ono - šipak!
Priča prva
Prošli mjesec odigravala se jedna od utakmica prve HNL. Kao ponosni korisnik sportskog paketa kupio sam pivo, naručio pizzu, pozvao prijatelje i sjeli smo gledati utakmicu. Na opće čuđenje pristup kanalu bio nam je blokiran. Iz nekog razloga mi je usluga koju plaćam bila sistemski onemogućena. Optimistični pokušaj razgovora sa Službom za korisnike je brzo propao, nakon čega sam se odlučio iskoristiti pay per view uslugu dok mi operater ne prizna pogrešku, ispriča se i naravno taj PPV ne naplati. Za svaki slučaj gospođa je sutra ponovno nazvala Službu za korisnike, ona je imala više sreće, dobila ih je, no njena sreća bila je kratkog vijeka. Obavijestili su je da su uočili pogrešku, da se ispričavaju, ali da ipak moramo platiti 20 kuna za PPV uslugu koju smo koristili da bismo pogledali program kojeg i tako plaćamo, ali nam je zbog njihove greške bio nedostupan.
Priča druga
Bolno iskustvo is prošlog mjeseca potisnuto duboko, gotovo zaboravljeno. Nova velika utakmica, nova prilika da se pohvalim svojim MAXtv-om. Što ima ljepše za ljubitelja nogometa nego nedjelja večer uz El Clasico. Naravno, imam i veliku plazmu na kojoj bi nogomet trebao izgledati kao da ti igrači trče kroz dnevni boravak. Sve predradnje obavljene, dijete na vrijeme zaspalo, sjedamo ispred televizije i tražimo Messija, Modrića i Ronalda, kad ono… Isti scenarij kao i kod HNL-a! Kanal 416 jednostavno za korisnika sportskog paketa nije dostupan. Po dobrom starom običaju krenem zvati Službu za korisnike, odslušam ponude, pritisnem sve što treba, naučim malo engleskog i eto me konačno pred vratima Službe za korisnike. "Svi operateri su trenutno zauzeti, ostanite na liniji do javljanja prvog operatera", oglašavaju se. Prolazi tako 10, 15 minuta, rezultat je već 1:1 te ponovno pokleknem i platim 30 kuna za PPV. Kad konačno po drugi put platiš istu uslugu, dobiješ prijenos za koji bi bilo bolje da imaš crno-bijelu televiziju i ne osjećaš se kao magarac. Magarac koji je platio prije svega toliki novac za TV, pa onda još i svaki mjesec najskuplju pretplatu u državi, pa kad na koncu dođe dan kad želiš pogledati jedan od najvećih sportskih događaja u godini, koji je vjerojatno (ne bih znao) vrhunski produkcijski pokriven, ti gledaš tu raspadnutu sliku, slušaš zbunjenog komentatora i vrhunskog stručnjaka Igora Cvitanovića.
Ipak, ovaj put ne odustajem od Službe za korisnike nego čekam na liniji 20, 30, 40 ,70, 90 minuta… Sve vrijeme taj glas, u jednakim razmacima, jednakim tonom, moli za strpljenje. Siguran sam da je lakše doći do premijera Milanovića nego do operatera T-coma onda kad ti treba. Kao odgovornu osobu u dva poduzeća uredno me dobiju barem jednom tjedno kad nude nove usluge, produljenje ugovora, "najpovoljnije uvjete"... No kad ti trebaš njih stvar se drastično mijenja. Nakon punih 90 minuta linija se sama od sebe prekinula. Trebam li naglasiti da broj s kojeg sam zvao je također iz T-com obitelji?
Priča treća
"Potpuno sumnjicav u svoj sport paket otrivam i sport plus paket koji se naoko ne razlikuje od sportskog paketa osim po nekoliko programa za odrasle. Ipak, ovaj put ne želim ništa prepustiti slučaju jer dvoboj Modrića i Rakitića u trenutku kad je Barcelona stigla na bod zaista vrijedi pogledati. Naša lokacija ovaj put je dobro provjereni kafić u kojem smo gledali utakmice dok se ja nisam odvažio kupiti MAXtv. Kako smo došli na vrijeme i zauzeli najbolja mjesta više puta smo vidjeli najavu za tu utakmicu. Konačno, došla su 22 sata, kad li… Eto umjesto utakmice Sevilla – Real, na programu meč Đoković – Murray. Tek kod 1:1 u 35. minuti su se uključili na Real. Izazvalo je to bijes I glasne komentare cijelog kafića, pa i samog vlasnika lokala. Ni ja ni vlasnik kafića nismo zvali Službu za korisnike…
Svjestan sam da sam potpisao ugovor sa svim tim malim slovima, ali na kraju dana želim samo da i oni ispoštuju potpisano!