Brodovi su nosili dugo očekivanu pomoć okupiranom Dubrovniku, koji je bio pod pomorskom blokadom Jugoslavenske ratne mornarice još od 17. rujna te godine. Konvoj je prema Dubrovniku krenuo 28. listopada. U Splitu se konvoju priključio tadašnji predsjednik predsjedništva i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Jugoslavije Stjepan Mesić kao i tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić te drugi političari, kulturni i javni djelatnici. Konvoj je doplovio u opkoljeni Dubrovnik 31. listopada.
Glavni brod u konvoju bio je trajekt Slavija. Jugoslavenska ratna mornarica zaustavila je konvoj i naredila da se brodovi vrate.
Ipak, nakon dužih pregovora brodovi su propušteni u Dubrovnik, nakon pretresa. Gradu su donijeli pomoć u obliku lijekova i nužnih potrepština, no najveća je pomoć bila psihološka.
Na putu do Dubrovnika u svakoj luci trajektu "Slavija" se u humanitarnom pohodu pridružilo i više turističkih brodova, jedrenjaka, ribarskih koća i remorkera. Konvoj Libertas u kojem je 29 brodova, u Mljetskom kanalu presreću topovnjače JRM-a tražeći da zaplovi prema crnogorskoj luci Zelenika gdje bi se trebao obaviti pretres. Poslije dugih i mučnih pregovora jugovojska na kraju odustaje od Zelenike, ali zahtijeva pregled na moru.
U samu zoru 31. listopada, gliseri Odreda naoružanih brodova isplovljavaju su iz svoje baze te u pola sata uvde svih 29 brodova Konvoja u luku Gruž gdje mu je dobrodošlicu poželjelo oko tisuću Dubrovčana.
Pred crkvom Sv. Vlaha potporu su tog jutra, netko govorom, a netko pjesmom izmučenim Dubrovčanima te izbjeglicama iz Konavala, Župe Dubrovačke i Dubrovačkog primorja, okupljenim oko daskama okovanog Orlandova stupa, sv. Vlaha i Sponze iskazali sudionici Konvoja.
Konvoj Libertas je tako probio pomorsku blokadu Dubrovnika koja nikad više kao do tada nije bila čvrsta,pa su uslijedila još dva humanitarna konvoja i niz pojedinačnih uplovljavanja.
Najteži trenuci dubrovačke povijestiDo inicijative za Konvoj Libertas došlo je nakon što je 17. rujna 1991. godine Jugoslavenska ratna mornarica uvela potpunu pomorsku blokadu grada, a već 1. listopada Dubrovnik je napadnut s kopna, mora i iz zraka. Nakon 4. listopada 1991. godine neprijatelj okupira Slano i na Jadranskoj magistrali presijeca i posljednju vezu Dubrovnika sa ostatkom Hrvatske. U Dubrovniku je u tom trenutku bez vode, struje, hrane i lijekova bilo oko 50.000 stanovnika računajući i izbjeglice iz svih okupiranih dijelova dubrovačke općine.
U tim najtežim trenucima dubrovačke povijesti jedinu su vezu sa svijetom uspostavljali brzi gliseri Odreda naoružanih brodova, koji uspješno probijaju pomorsku blokadu i iscrpljenim stanovnicima dostavljaju male količine lijekova, hrane i ostalih sredstava potrebnih za puko preživljavanje. Ipak, te male količine nisu bile dostatne da bi zadovoljile potrebe brojnog stanovništa.
Tako je u u Zagrebu tijekom listopada 1991. godine, Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica hrvatska pokrenuli inicijativu probijanja pomorske blokade i dostave neophodne humanitarne pomoći iscrpljenim stanovnicima i izbjeglicama u Dubrovniku.
Među suorganizatorima je bio i dr Slobodan Lang. Akcija je nazvana Konvoj Libertas. Zamisao akcije je bila okupljanje što većeg broja plovila i manjih brodova koji bi predvođeni najvećim – "Slavijom" - probili blokadu i uplovili u dubrovačku luku Gruž.
U Grad je tako u zoru 31. listopada 1991. stigla toliko očekivana pomoć koja je stanovništvu Dubrovnika vratila vjeru i nadu u konačnu slobodu i deblokadu. Ipak, stanovnici Dubrovnika još su se dosta napatili, jer su potpuno deblokirani i oslobođeni tek krajem srpnja iduće, 1992. godine, kada su pripadnici 1. gardijske "Tigrova", 4. gardijske "Paukova", 2. gardijske "Gromova" i 163. dubrovačke brigade ZNG-a potpuno razbili srpsko-crnogorskog agresora.
Nenasilan otpor Dubrovčana"Prolaskom prvog konvoja (bila su još dva), Jadran je bio hrvatski. Ovo je ujedno i ključna nenasilna, mirotvorna akcija u ratu. Oko 50 000 građana Dubrovnika (i vrijedno uključivanje stranaca) nastavilo je pružati nenasilan otpor, u toku kojeg je stvoreno nepregledno bogatstvo mirotvorne i humanitarne hrabrosti, kulture, vjere i znanja.
Konvoj Libertas, na moru i u Gradu potaknuo je u kratkom razdoblju i veliko stvaralaštvo, fotografija, muzike, poezije, filozofije, duhovnog, bilježenja, koje čini poseban, značajan i vrijedan dio Hrvatske kulture, čije otkrivanje tek očekujemo.
Konvoj Libertas i obrana Dubrovnika sigurno su najveća akcija nenasilja u Evropi u 20 stoljeću, koje zajednički sa Gandhijevim maršom soli i Maršom na Washington M.L.Kinga predstavljaju bitno nasljeđe svjetskog humanitarnog i mirotvornog iskustva", ovako je dr. Slobodan Lang opisao Konvoj Libertas.
Konvojem Libertas skrenuta je pozornost svetske javnosti na nužnost zaštite Dubrovnika od daljnjeg razaranja, koje su provodile srbijanske i crnogorske snage.
screenshot