Na današnji dan objavljena je slavna Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koja je označila prekretnicu u obrani identiteta hrvatskog jezika pred asimilacijom.
Deklaracija je objavljena u zagrebačkim novinama Telegram, a sastavili su je u komisiji Upravnog odbora Matice hrvatske. Tu komisiju činilo je 7 članova: Vlatko Pavletić, Dalibor Brozović, Tomislav Ladan, Miroslav Brandt, Radoslav Katičić, Slavko Mihalić i Slavko Pavešić. Deklaracija ističe da je nazivanje našeg jezika "hrvatskosrpskim, odnosno srpskohrvatskim" uvelo mogućnost da se ti pojmovi smatraju sinonimima i da se srpski književni jezik zaobilaznim putem nametne Hrvatima. Deklaraciju je potpisalo 18 hrvatskih institucija.
Reakcije su bile vrlo negativne, kako među Srbima, tako i u jugoslavenskom državnom vrhu. Josip Broz Tito je izjavio: "Mi, drugovi, ne živimo od gramatike, od ovog ili onog dijalekta, već od onog što stvore stvaralačke ruke naših radnih ljudi."
Iz Saveza komunista isključeni su Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Jakša Ravlić, Slavko Mihalić, Duško Car, Vojislav Kuzmanović, Branko Hećimović i Zvonimir Komarica. Miroslav Krleža podnio je ostavku na članstvo u CK SKH.
Petar Šegedin
Upravni odbor MH je tekst 'Deklaracije' uputio 'sredstvima javnog priopćavanja' i dana 17. III 1967. je 'Deklaracija' objavljena najprije u 'Telegramu'. U zagrebačkom, beogradskom i sarajevskom partijskom tisku (neovisni tisak nije u to vrijeme postojao, kao što i danas u pravilu ne postoji, što je znakovito) počela je neviđena hajka na „Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“ i njene autore, kao i na Maticu hrvatsku. Neargumentirani napadi na Maticu hrvatsku zbog hrvatske jezičke deklaracije, klevete koje je crveni režim javno iznosio na račun djelatnika MH, laži i uvrede koje je protivnik u režimskom dirigiranom tisku iznosio na račun onoga što je nazivao „nacionalizmom“, predstavljao je uvod u službeni napad komunističke partije na „Deklaraciju“ u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske, u Zagrebu. Komunistička partija s njenim boljševičkim „rukovodstvom“ u Beogradu na čelu sa Josipom Brozom Titom odmah je hrvatsku jezičnu deklaraciju ocijenila kao napad na „bratstvo i jedinstvo“ između Srba i Hrvata, napad na tekovine partizanske borbe i revoluciju.
U zgradi hrvatskog Sabora u Zagrebu je delegat komunističke partije iz Orahovice, Stjepan Mesić, koji je 2000. godine od većine hrvatskog biračkog tijela izabran za drugog predsjednika Republike Hrvatske, i 2005. potvrđen na tom položaju, što je još poraznije za Hrvate koji brzo zaboravljaju nepravde koje im drugi učiniše (Otac domovine dr. Ante Starčević), najoštrije je napao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koju su potpisali predstavnici brojnih hrvatskih kulturnih institucija, među njima i književnik Miroslav Krleža. Stjepan Mesić tražio je 1967. za potpisnike Deklaracije o hrvatskom jeziku kazneno-pravnu odgovornost. Partijsko glasilo «Vjesnik», osnovano od jugoslavenskih partizana u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata kao 'Vjesnik narodne fronte Hrvatske', prenio je 31. srpnja 1967. godine Mesićev napad na potpisnike Deklaracije:
'(...) Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (...)
Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.' (Vjesnik, 31.7.1967 'S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije).Bombe odnosno terorističke akcije o kojima je govorio komunist Stipe Mesić pripisivane su hrvatskim emigrantskim organizacijama, koje su u žargonu jugokomunista nazivane «ustaškim organizacijama»,ali je povijesna znanost u vremenu poslije tih događaja dokazala da su bombe podmetali tajni agenti i suradnici odnosno doušnici jugokomunističkih totalitarnih tajnih službi, infiltrirani u hrvatske emigratske organizacije.