Na današnji dan Italija okrenula leđa Hitleru a Pavelić vratio Dalmaciju - 1943.

Italija je prije bila saveznik Hitlerove Njemačke, no nakon pada Mussolinijeve fašističke vlade bilo je samo pitanje vremena kad će se Talijani odreći Hitlera. Situacija je bila osjetljiva, jer su Nijemci imali plan da vojskom zauzmu Italiju u slučaju da ona promijeni stranu. Na čelu Italije nakon pada Mussolinija bili su maršal Pietro Badoglio kao premijer, te kralj Viktor Emanuel III. kao monarh. Zanimljivo je da je maršal Badoglio imao laskavu titulu vojvode od Adis Abebe (glavni grad Etiopije), a Viktor Emanuel je osim titule kralja Italije imao i titulu kralja Albanije, a nekoć je bio i car Etiopije.

Badoglio je pristao na predaju saveznicima jer mu je general Eisenhower zaprijetio napadom 500 bombardera na Rim. No Badoglio u strahu nije obavijestio o tome Hitlera, nego su on i kralj spakirali kovčege i odmah sljedećeg dana pobjegli iz Rima na sam jug Italije - u grad Brindisi na peti talijanske "čizme".

Talijanski su građani bili zbunjeni, jer više nisu znali na čijoj su strani. Nijemci su reagirali brzo i zauzeli veliki dio Italije, uključujući Rim. Saveznici će u sljedećim mjesecima morati voditi krvave borbe da potisnu njemačku vojsku iz Italije.

Nakon proglašenja talijanske kapitulacije, Pavelić je proglasio pridruživanje Dalmacije Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Time su poništeni nepopularni Rimski ugovori kojima je Dalmacija bila otrgnuta Hrvatskoj te dodijeljena Italiji. Rimsli ugovori bili su kamen razdora unutar NDH. Naime, poznato je kako je drugi čovjek NDH, Dido Kvaternik, upravo zbog bliskih odnosa Pavelića i Talijana, napose nakon pripajanja Dalmacije Italiji, napustio Hrvatsku te se koncem 1942. godine opet vratio u emigraciju. Veliki dio časnika i političara NDH nije se slagao sa ovom odlukom Ante Pavelića, te su čak predlagali da se Italija vojno napadne. Jedan od najglasnijih zagovaratelja suprotstavljanja Italiji vojnim putem bio je legendarni zapovjednik Crne legije, Jure Francetić. Veliko je pitanje, obzirom na njegovu ogromnu popularnost među časnicima NDH, što bi se dogodilo da kojim slučajem Francetić nije poginuo 1942. godine.