Prva zemlja na svijetu koja je dala ograničeno pravo glasa ženama je bila Švedska i to još 1867. godine. Hrvatska je to napravila 11. kolovoza 1945. godine u sklopu nekadašnje Jugoslavije, piše Crol.hr.
Iako su aktivistički pokreti za prava žena počeli nakon 60-ih godina prošlog stoljeća, žene su se već odavno prije počele boriti za jednaka prava.
Počeci borbe za pravo glasa i ravnopravnost žena u Hrvatskoj sežu još u 19. stoljeće. Tako je učiteljica Marija Jambrišak 1871. godine na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu, bila prva žena koja je tražila jednake uvjete rada i jednake plaće za žene i muškarce.
Marija Jurić Zagorka bila je prva profesionalna novinarka i vjerojatno najčitanija hrvatska književnica, ali i jedna od najznačajnijih predstavnica feminizma i borbe za jednaka prava žena u Hrvatskoj. Jurić Zagorka je pokrenula i prvi hrvatski časopis za žene – Ženski list. Iako kao žena tada nije imala nikakva politička prava, njeni su kritički tekstovi bili predmet rasprave na brojnim saborskim sjednicama. Zahvaljujući inicijativi Centra za ženske studije, novinarska soba u Hrvatskom saboru nosi njeno ime.
Imena koja vrijedi spomenuti su i Dragojla Jarnević i Slava Raškaj, koje su se u 19. stoljeću borile za prava i emancipaciju žena.
Na parlamentarnim izborima za Ustavotvorni sabor Narodne Republike Hrvatske, u studenome 1946. godine, u Parlament je prvi put u povijesti, uz 170 zastupnika, izabrano i 6 zastupnica.
Kako je pokret feminizma rastao u svijetu, njegov se utjecaj osjetio i u Hrvatskoj, kada su se sedamdesetih godina počele organizirati razne feminističke inicijative i grupe. Tako je 1978. godine u Beogradu organiziran prvi Međunarodni feministički skup pod nazivom „DRUG-ca“, koji je potaknuo da diskriminacija žena postane predmetom ozbiljnih rasprava, a ne samo marginalna tema. Taj je skup bio prekretnica i za žene u Hrvatskoj te je ubrzo nakon osnovana feministička sekcija Žena i društvo.
Osamdesetih godina došao je i drugi, jači, val feminizma u Hrvatsku. Tako je 1986. godine osnovana Ženska grupa Trešnjevka, koja je 1988. godine osnovala „SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja“.
Kako je počeo rat u Hrvatskoj, rad ženskih udruga i dalje se bazirao na promicanje prava žena, ali i na borbu protiv militarizma i rata.
Godine 1990. aktivistice SOS telefona osnovale su i prvo sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja, koje je poslije registrirano pod nazivom Autonomna ženska kuća Zagreb.
1992. godina označava prekretnicu u razvoju pokreta za prava žena u Hrvatskoj. Osniva se velik broj udruga i organizacija
diljem Hrvatske, a 1994. godine osnovana je grupa za prava žena B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana).
I doneseni Ustav RH jamčio je ravnopravnost spolova i zabranu diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce.