Vladimir Gortan bio je istarski Hrvat, protivnik fašizma i član organizacije TIGR (Trst-Istra-Gorica-Rijeka) koja se borila za oslobađanje hrvatskih i slovenskih krajeva od talijanske vlasti. Prilikom talijanskog fašističkog plebiscita u Istri sudjelovao je u oružanoj akciji na Kamuš-brijegu, cilj koje je bilo ometanje provođenja plebiscita. Pri akciji je došlo do pucnjave, i jedan je metak pogodio istarskog seljaka Ivana Tuhtana, koji je od posljedica ranjavanja zatim umro u bolnici. Vladimir Gortan i nekolicina njegovih kolega uhićeni su. Fašističke su vlasti odlučile smaknuti Gortana kako bi zastrašile druge protivnike fašizma. On je tada imao svega 25 godina i vrlo vjerojatno uopće nije bio ispalio sudbonosni metak koji je ubio Tuhtana. Poznato je da se Vladimr Gortan svejedno jako kajao i da je prije smrti tražio da se ispovijedi kod svećenika.
Gortan je smaknut na današnji dan pokraj Pule strijeljanjem u leđa, i to s 25 metaka. Slavi ga se kao prvu hrvatsku žrtvu otpora fašizmu i drugu ukupno u cijelom Mussolinijevom režimu.
JUČER: Okrutno američko smaknuće nacističkih vođa u Nurnbergu - 1946.
Unakaženo tijelo Wilhelma Keitela
Izvoditelj smaknuća (krvnik) bio je John C. Woods, narednik američke vojske, kojeg neki okrivljuju za loš posao. Užad za vješanje navodno je bila prekratka, a donja vratašca preuska, pa su neki obješenici zadobili krvave ozljede udarajući u njih pri padu. Najbolnija je navodno bila Keitelova smrt, koji je umirao na užetu čak 28 minuta. Na gornjoj je slici fotografija njegovog iznakaženog trupla.
Na današnji dan smaknuti su nacisti osuđeni na smrt na famoznom suđenju u Nürnbergu. Od 22 osuđenika na tom procesu, na smrt ih je osuđeno 12. Međutim, dvojica (zapovjednik Luftwaffe Reichsmarschall Hermann Göring i Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann) su se ubili prije nego su ih uspjeli smaknuti. Stoga je na današnji dan smaknuto točno 10 nacističkih zločinaca. Bili su to poimence:
Wilhelm Keitel – feldmaršal i zapovjednik vrhovne komande njemačkih oružanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht)
Ernst Kaltenbrunner – SS-Obergruppenführer i šef Glavne sigurnosne službe Reicha (Reichssicherheitshauptamt)
Joachim von Ribbentrop – Hitlerov ministar vanjskih poslova
Alfred Jodl – šef operativnog stožera njemačkih oružanih snaga
Arthur Seyss-Inquart – upravitelj okupirane Nizozemske
Hans Frank – generalni guverner okupirane Poljske
Wilhelm Frick – Hitlerov ministar unutrašnjih poslova
Alfred Rosenberg – ministar za okupirana istočna područja
Fritz Sauckel – organizator prisilnog rada
Julius Streicher – izdavač nacističkih novina "Der Stürmer"
Smaknuće navedene desetorice održano je u Nürnberškom zatvoru. Metoda pogubljenja bilo je vješanje. Zanimljivo je da nije primijenjena metoda "dugog pada" koja je manje bolna jer obješenom odmah slama vrat i gotovo trenutno ga usmrćuje. Umjesto toga, upotrijebljena je metoda "standardnog pada" od samo 1.2 do 1.8 metara. Obješenici su navodno prilično dugo umirali na užetu, neki čak i više od 25 minuta. Ribbentrop i Sauckel umrli su navodno nakon 14 minuta agonije, a najbolnija je navodno bila Keitelova smrt, koji se gušio čak 28 minuta.
Izvoditelj smaknuća (krvnik) bio je John C. Woods, narednik američke vojske, kojeg neki okrivljuju za loš posao. Užad je navodno bila prekratka, a donja vratašca preuska, pa su neki obješenici zadobili krvave ozljede udarajući u njih pri padu. Woods se navodno hvalio da je napravio dobar posao kad je uspio smaknuti njih desetoricu u 103 minute.