Zašto je zapravo tome tako, odnosno, zašto gospodarstvo u Hrvatskoj nikako da se probije u prvi plan iako školarine, benzin, kruh, struju, vodu, plin ne plaća ideologija već goli novac, a njega Hrvati imaju sve manje?
Naime, vrlo jednostavno, Hrvati, poglavito stradalnici Domovinskog rata, opravdano su frustrirani činjenicom da hrvatskim braniteljima moralne lekcije dijele bivši fašisti, danas uvaženi političari, sudionici pobune i agresije na vlastitu zemlju, ukratko, domaći izdajnici, isti je slučaj s Vukovarom. Dok režimski bilteni i tiskovine legalnih ratnih profitera koji duguju milijarde kuna podmeću hrvatskim braniteljima da se u Vukovaru, kada prosvjeduju protiv uvođenja ćirilice u herojski grad, branitelji bore protiv slova, dakle, kulture, nema mogućnosti da gospodarske teme izbiju u prvi plan.
Sve dok ratni profiteri ne plate sve svoje dugove i opravdaju svaku kunu koju su 'časnim' životom stekli hrvatski građani neće tako olako zaboraviti kada su tu lovu trpale tajkunčine u svoje džepove dok danas njihovi novinari, plaćeni novcem ratnih profitera, divljali hrvatskim medijima. Nećemo ni spomenuti ono što vjerujemo osamdeset posto hrvatskih građana zna, nitko, ili gotovo nitko, za vukovarsku kalvariju nije kažnjen, niti su, a njih se mora spomenuti, ratni dezerteri prokazani i pokazani te osramoćeni pred hrvatskom javnošću.
Kako možete očekivati da se gospodarstvo kao tema nametne u prvi plan u državi u kojoj je ratno profiterstvo legalizirano, u kojoj je velikosrpski fašizam ostao nekažnjen, iako je navodno pobijeđen, u kojoj fašisti dižu spomenike sami sebi i svojoj 'vojsci', rulji razbojničkoj, naravno, mislimo na velikosrpske fašiste i 'vojsku Krajine', u državi u kojoj niti jedan komunistički zločinac još uvijek nije odgovarao za svoje zločine iako je nakon Drugog svjetskog rata u bivšoj Jugoslaviji u komunističkim pogromima stradalo oko pola milijuna ljudi? Kako, pored evidentnih nepravdi, se nadati da će građanima biti važno vlastito preživljavanje kada oni koji su ih gurnuli u kaos i siromaštvo nisu kažnjeni? Naravno, osnovni krivac za gospodarski slom Hrvatske je velikosrpska agresija koja je ovu zemlju koštala tisuće ljudskih života i milijarde i milijarde eura.
Ne čudi stoga da hrvatskim medijskim prostorom dominiraju dvije teme, takozvani zakon 'lex Perković', kojim je režim Hrvatsku doveo na rub sankcija i vukovarski prosvjedi protiv ćirilice u gradu koji je velikosrpski fašizam početkom devedesetih sravnio sa zemljom, ali nije pobijedio. Frustracije Zorana Milanovića, unatoč ogromnom trudu medijskih ratnih profitera, više se ne mogu skrivati. Činjenica da je Milanović pobjegao, dakle da nije branio Hrvatsku kada se to od njega, i njemu sličnih, očekivalo, samo su točka na 'I' režima koji će, bez ikakve sumnje, odletjeti na krilima Vukovara i udbaškog kapitalca Jože Perkovića.