Naime, da tzv. revolucija u Bosni i Hercegovini nema izgleda na uspjeh jasno je bilo odmah, od trenutka kada su na ulice izašli samo Bošnjaci i to relativno vrlo malo prosvjednika kojih nikada nije bilo više od tri tisuće. Zaista, možete li vjerovati u revoluciju koja ima tri tisuće sljedbenika u milijunskom Sarajevu? Aldin Širanović, samozvani vođa bosanske revolucije i favorit nekih nepismenih hrvatskih novinara, od prvog trenutka kada se pojavio na ulicama Tuzle ogrnut u zastavu djelovao je kao karikatura iz nekog crtića, vrijeme koje je dolazilo zapravo je potvrdilo sve ono što smo pisali, dok je Širanović, uz karikaturalne osobine, dobio i nekoliko pristalih nadimaka. Uglavnom, nema govora da bi se spomenuti, skromno obrazovni mladić, slučajno našao tamo gdje se na početku našao? Ništa, nažalost, nije bilo slučajno, još manje spontano, osim prve reakcije doista opljačkane bošnjačke sirotinje. No, kad su shvatili tko ih i kamo vodi i njima je bilo dosta, dosta prijevara, političke instrumentalizacije i političke manipulacije. Toliko puta dosad bili su prevareni. Revolucija kao instrument lokalnih i globalnih razbojnika?
Što ćemo sada s hrvatskim medijima, protiv onih idiota koji dolaze iz nekih hrvatskih medija a koji bi trebali biti legitimnom metom svih eventualnih budućih hrvatskih prosvjeda, koji su Širanovića prikazali kao novog balkanskog Robina Hooda, iako je riječ o čovjeku koji je morao 'potegnuti veze da bi se malo financijski popravio'?
Hrvatski mediji sudjelovali su u pljački hrvatskih građana, ako nikako drugačije, a ono tako što su pomagali one koji su pljačku izvršili, dakle, ubuduće i za sva vremena, sve ono što se može pročitati u hrvatskim medijima treba uzeti s velikom rezervom, poglavito kada bosansku musaku pokušava analizirati jedan zaista nepismeni vitez oronulog tajkuna, Ninoslava Pavića, skandalozni vještac hrvatskog novinarstva, Davor Butković. Što sada? Ništa, do neke nove revolucije, one koje bi podržali mediji, oni mediji koji bi trebali biti metom svih hrvatskih prosvjeda. Što bi srednjoškolac Davor Butković trebao znati o Bosni i Hercegovini, u srednjoj školi jedva da se uči zemljopis?
Vjerojatno su danas progledali i oni koji su pomislili da će se i u Mostaru dogoditi događanje naroda, koje je propalo i prije nego što su prvi autobusi iz istočnog dijela grada stigli u zapadni s ciljem da izazovu nemire. Zaista šteta, s obzirom kako Bošnjaci razloga za prosvjede doista imaju.
Treći entitet? S obzirom na sve ovo što se događalo posljednjih dana u BiH, nema dvojbe, zapravo događanje naroda pokazalo je koliko je treći entitet potreban Hrvatima, ne kako bi cijepali i rušili Bosnu i Hercegovinu, što je stari cilj velikosrpske politike, nego upravo suprotno, kako bi treći entitet bio jamac opstojnosti kakve – takve Bosne i Hercegovine kao što je Hercegovina to bila u prvim danima agresije na tu državu dok je Izetbegović u Sarajevu razmišljao koliko je Mostar udaljenog od njegovog ureda, i je li selo Ravno uopće u BiH, i je li rat koji se Bosni spremao uopće „njegov“ rat. Hrvatskoj je uvijek bio i uvijek bi trebao biti interes Bosna i Hercegovina kao samostalna država, naravno, ukoliko je to moguće s obzirom da su BiH, uz velikosrpsku politiku, tijekom devedesetih pokušali dijeliti politički emisari i komesari koji su dolazili iz Europe, poglavito Britanci. Hrvatska se, suočena s velikosrpskom agresijom i okupacijom trećine svog teritorija, tu našla kao žrtva, zajedno s Bosnom i Hercegovinom.