Svake se godine stoga ponavljaju iste mantre o unaprjeđenju i širenju turističke ponude, smještajnih kapaciteta, te strategijama koje bi našu sezonu produžile i naš turizam učinile održivim izvorom prihoda u budućnosti.
Turizam su kao unosan posao prepoznali i mnogi koji se do sada njime nisu bavili, te su grlom u jagode pohrlili u kredite i zaduživanje kako bi imali apartmane u ljetnim mjesecima. Pa, iako se piše da turista ove godine nikad manje, konačne i službene rezultate još treba pričekati.
S obzirom na to da su nam sve nade za punjenje državne blagajne uprte u tih nekoliko ljetnih mjeseci s posezonom, zanimalo nas je kako se točno naša ponuda prilagodila do sada rastućoj potražnji gostiju. Nekada se pričalo o Hrvatskoj koja nudi 'sunce i more', što odavno već nije dovoljno, pa se pitamo koliko smo se točno popravili i jesmo li sposobni zadovoljiti svoje goste? Stoga smo se dali u potragu za pritužbama domaćih i stranih turista kako bismo otkrili što ih sve smeta. Neke su pritužbe naprosto bizarne.
Nekima gotovo nevjerojatno, no riba zaista ima oči
Ovog je ljeta zabilježen pomalo smiješan slučaj turistice iz Sjedinjenih Američkih Država koja je nakon kulturološkog šoka ostala u suzama. Naime, mlada je Amerikanka iz jedne konobe istrčala plačući i to samo zato što je željela probati naš morski specijalitet, odnosno ribu. Vrištala je mlada Amerikanka, no ne zbog računa, već zbog nama poprilično samorazumljive činjenice da riba ima oči. Konobari su se tada ispričali jer su u silnoj gužvi zaboravili da je riječ o Amerikancima koji nisu naviknuli gledati cijelu, neočišćenu ribu na stolu.
"It has eyes!", urlala je mlada Amerikanka, suočena s ribom oči u oči. Cijela priča osvanula je i na Redditu, gdje su mnogi Hrvati komentirali kako je ovo samo još jedan dokaz razmaženosti i 'tupavosti' Amerikanaca.
Slučaj s američkom gošćom jedan je od bizarnijih i ne bježe gosti baš svaki dan u suzama nakon što shvate da i morske životinje imaju organe vida, no pregledom specijaliziranih stranica na društvenim mrežama, na kojima svoja iskustva dijele gosti i iznajmljivači, pronašli smo neke od slučajeva koji, doduše jesu rijetki, no svejedno pokazuju da pojedinci o turizmu još moraju mnogo toga naučiti.
Pojedeš porciju od koje se beba ne može najesti, a račun 300 kuna
Neki od pritužbi odnose se na cijene koje mnogi gosti smatraju nerealno visokima.
"Nitko ne komentira skupoću restorana gdje pojedeš porciju od koje se beba ne može najesti i popiješ dva pića, a račun 300 kuna i više, zatim parking gdje je sat 25 kuna i još mnogo drugih stvari", napisala je jedna korisnica društvenih mreža u javnoj Facebook grupi koja je otvorena s ciljem nalaženja smještaja.
Neočišćenu lignju prodaju pod specijalitet
Drugi se negativni komentar odnosi na cjenovno tradicionalno papreni Dubrovnik.
"Znam dobro Dubrovačku rivijeru. Hrana je preskupa i po mom mišljenju ponuda je veoma loša. Primjerice, u Dubrovniku neočišćenu lignju prodaju pod specijalitet, sve s crnilom i staklom i naplate je masno uz dva krumpira. Mislim da je šteta - tako loša ponuda hrane na moru i tako preskupa".
Rezervirani apartman iznajmili nekom drugome: 'Živiš od turizma i onda još zaboraviš gosta'
Jedna se gospođa našla u vrlo nezavidnoj situaciji nakon što se zbog greške iznajmljivačice s dvoje male djece našla bez apartmana koji je rezervirala i za koji je uplatila akontaciju. Iznajmljivačica je, naime, na njezinu rezervaciju zaboravila, te je grešku pokušala popraviti nudeći joj drugi smještaj.
Ubrzo se u toj Facebook grupi razvila poprilično živahna rasprava između iznajmljivačice i razočarane gošće, u jednom trenutku jedna drugu više nisu ni željele oslovljavati s 'gospođo', a drugi su članovi grupe ostali podijeljeni. Jedni tvrde da se greške događaju svima, drugi da je to, s obzirom na to da se vlasnici apartmana profesionalno bave turizmom, jednostavno neprihvatljivo.
"Zaista je veliki problem kad dođeš s dvoje male djece i očekuješ ono što si tražio, pa te netko namagarči i voza okolo po apartmanima. Doživjela sam to jednom i ne da mi se trpit' nečije p*******e jer mu je, eto, jednom promaklo. Briga me za to, niti je to opravdanje koje želim čuti. Zapravo ne želim čuti ništa, za mene je tada kad se dogovor ne ispoštuje sve gotovo. Živiš od turizma i onda zaboraviš gosta, ja još ne mogu k sebi doći".
Više pročitajte OVDJE.