"Veliki diktator" je kontroverzni film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge - skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera, piše
dnevnik.hr.Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com siteu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film "Veliki diktator" na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.
Završni govor skitnice o ljubavi je navodno bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.
"Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće - židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva.
Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.
Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne.
Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno...
Zrakoplovi i radio su nas približili jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece - žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.
Onima koji me mogu čuti kažem - nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama je samo prolazna pohlepa - gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi će se ljudima vrratiti. I dokle god ljudi umiru sloboda nikada neće umrijeti...
Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima - ljudima koji vas preziru - koji su vas zarobili - koji upravljaju vašim životima - govore vam što da radite - što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju - hrane - tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso.
Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima - ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi se ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u vašim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni - nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!
U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: "Kraljevstvo Božje je unutar čovjeka" - ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć - moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.
Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet - pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad - koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!
Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!".
Nažalost, Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.