Najčešće zablude o lezbijkama

Lezbijku prepoznaš po njenom vanjskom izgledu

Kada bi to bila istina, tada prijatelji i rodbina tih žena ne bi bili toliko iznenađeni kada im žena prizna svoju homoseksualnost. Lezbijke nisu uvijek stereotipnog vanjskog izgleda: kratke kose, muške odjeće i ne ženstvenh pokreta i stava. Naravno da postoje vrlo ženstvene, imidž nekih je više muški, a neke kombiniraju no nema pravila. Vanjski izgled žene nije nikakav pokazatelj njene seksualne orijentacije, vrijedi suprotno: žene svih seksualnih orijentacija kombiniraju najrazličitije stilove i daju drugačije vanjske slike osebi.
 
Jedna partnerica u vezi igra ulogu muškarca

Samo neki lezbijski parovi funkcioniraju na taj način, da jedna preuzme ulogu muškarca u vezi a druga ima ulogu žene. Većina lezbijskih veza funkcionira na način da se obje žene dobro osjećaju u svojoj ulozi; razmišljaju i ponašaju se poput žena. To je toliko individualno kod svake veze da nije moguće napisati nešto potpuno ispravno ali niti ne ispravno.

Kako bi saznala jesi li lezbijka prvo moraš biti s ženom

Kako je kod heteroskesualaca, ista stvar je i kod Opens internal link in current windowhomoseksualaca da svoju seksualnu pripadnost osjećaju i znaju i bez toga da eksperimentiraju s istim spolom. Seksualni identitet se formira vrlo brzo , osim toga to nije stvar životne odluke, nego je kao što su istraživanja potvrdila urođena stvar. To nije stanje opsjednutosti kao što tumači crkva, te se ne može izliječiti, niti je to posljedica razočarenja u vezi i ljubavi s muškarcima to je stvar s kojom se rađamo.
 
Lezbijke žele biti muškarci

 Neke transseksualne lezbijke su biološki žene, psihološki se osjećaju kao muškarci i tako funkcioniraju dok se neke odluče za promjenu spola. No, to je nešto sasvim drugo nego vjerovanje da su sve lezbijke željele biti rođene kao muškarci. Lezbijke ne žele postati muškarci ne zavide im i nisu ljubomorne na njihov penis.

Lezbijke pokušavaju utjecati na heteroseksualne žene kako bi ih preobratile u lezbijke

Postoji mit koji govori kako lezbijke taktično novače nove "članice" nedužne heteroseksualne žene, koje uvuku u lezbijke krugove te ih pokušaju uvjeriti da promijene orijentaciju. Mit je najvjerojatnije povezan s činjenicom da mnoge djevojke same sebi priznaju svoju orijentaciju kada se odsele  iz kuće ili kada se presele u drugu okolinu. To naravno objašnjava činjenice da se djevojke u tom periodu posvete sebi i da se upoznaju te dobiju slobodu napokon biti ono što jesu van okoline koja ih je držala pod povećalom. Njihovim roditeljima, prijateljima, rodbini iz mjesta iz kojeg potječu izgleda kao da ih je netko ili nešto uvuklo u taj "svijet" koji se jako razlikuje za njihovo poimanje "normalnog". To je nešto što možda nisu željeli za svoju kćerku, htjeli su da izlazi s dečkim i da ima obitelj kakavu oni smatraju da treba biti. Većini roditelja je vrlo teško priznati da je homoseksualnost prirodno stanje njihovog djeteta.
 
Homoseksualci ne mogu biti religiozni

Kao i heteroseksualci lezbijke mogu biti ateisti ili vjernice. Neke religije na homoseksualce gledaju kao na grešnike, neke druge druge cijene religioznost čovjeka  kao takvog a ne njegove orjentacije i seksualnosti. Kršćanstvo je uglavnom negativno usmjereno na homoseksualce. No postoje crkve  kojima to ne predstavlja nikakav problem među njima je luteranska crkva u Australiji, evangelistička u Winsconsinu i Švedska crkva.