Zenički zatvor je kroz svoju povijest ‘ugostio’ ubojice, razbojnike, ratne zločince, silovatelje, otmičare, dilere droge te kriminalce drugih ‘specijalizacija’.
Život prepun nasilja i droge Najbrojniji su bili Bošnjaci, slijede Hrvati, Srbi, Romi i Albanci. Sudbina svakog od preko 200 zatvorenika priča je za sebe. Najviše je robijaša osuđenih između 5 i 20 godina zatvora, a im ih koji će robijati više od 20 godina. "Ovdje se i umire, što od godina, što od bolesti", rekao je u razgovoru za Express prije par godina tadašnji direktor zeničkog zatvora Nihad Spahić. Zatvorski policajci u tom strogom režimu i životu prepunom nasilja, droge i koječega, robijašima nastoje biti čuvari, zaštitnici, učitelji, liječnici, poslodavci pa čak i prijatelji, rame za plakanje. Svi do jednoga kažu da im baš i nije lako. Posljednji bijeg iz zatvora preko zida zabilježen je 1996. godine, kad su dvojica zatvorenika jednostavno uz pomoć ljestava odšetala u slobodu. Kopanja tunela ispod zatvora nije bilo, ali su, kažu, pronalazili različite planove pripremanih bjegova, što nije ni čudno s obzirom na to da je svakom robijašu jedina misao kako pobjeći.
Zlostavljanje među zatvorenicama je veliki problem Zatvorenici unutar zidina imaju gotovo sve i jedino što im nedostaje je - sloboda. Cijelo zdanje s paviljonima, radionicama, kino i sportskom dvoranom, knjižnicom, učionicama, restoranima i vjerskim prostorijama živi poput maloga grada. Oni koji žele mogu raditi i pristojno zarađivati ili se baviti bilo kojim sportom. Rad nije obavezan. Onima dobrog ponašanja dva sata mjesečno na raspolaganju je i jedna od sedam ljubavnih soba za sastanak sa zakonitom suprugom. Zatvor raspolaže i sa 22 hektara obradivog zemljišta, 17 plastenika, 7000 koka nesilica, 3000 pilića, a tove i stoku. Radili ili ne, svi su zatvorenici u 22 sata u svojim krevetima. Zaključani. Gotovo svaki kutak zatvora pokriven je videokamerama. Posvuda su rešetke i bodljikava žica. "Velik su nam problem zlostavljanja među zatvorenicima. Česte su tučnjave i reketarenja. Tu su ubojice, razbojnici i narkomani koji će za sitnu uslugu ili kutiju cigareta napasti druge. Prije šest godine bilo je 3200 slučajeva nasilja, a godinju ranije smo zabilježili, još uvijek visokih, 2205 napada. Najčešće se sukobljavaju na šetnici, hodnicima, ali i po sobama. Uglavnom, oni slabiji žrtve su zatvorskih lidera ili, kako ih mi zovemo, kapitalaca dugoprugaša s kaznama preko 20 godina zatvora", pojasnio je Expressu u jednom razgovoru Spahić.
Našli joj drogu u vagini Od zatvorenika doznajemo da je osim nasilja i seksualnog nasilja, koje u zeničkom zatvoru nije rijetkost, veliki je problem droga. Posao s drogom u zatvoru nadležni nastoje zaustaviti a droga je u zatvoru dvostruko skuplja nego na ulici. "Prije nekoliko godine je supruga došla u posjet mužu u zatvor i labrador je doslovce pobjesnio pokazujući vodiču na njeno međunožje. Nije bilo druge negoli ženu odvesti na policiju i pretražiti. Pronašli su 33 grama heroina skrivenog u vagini. A to je samo jedan od domišljatih pokušaja krijumčarenja droge u zatvor", jedna je od priča iz KPD Zenica. U Zenici više od 20 godina robija i četverostruki ubojica Edib Buljubašić iz Zenice. Osuđenik je to s najvećom dosuđenom kaznom od 1954. godine. Još 1989. godine smaknuo je oca i svoga sugrađanina. Za ta dva ubojstva osuđen je na 20 godina zatvora. U ratu je, kaže, pobjegao iz zatvora u Foči.
Više pročitajte
OVDJE.