Nakon povijesne odluke, da svak' može imat' svoj D.O.O sa temeljnim kapitalom od deset kuna, stigla je i vijest o fiskalnoj kasi, koja će ponosne vlasnike tih budućih rudnika zlata i bogate ulagače kapitala od deset kuna, koštat' barem pet stotina eurića. Plus stalne usluge teleoperatera. Govori mi jedan mali poduzetnik, kako to izgleda k'o da ti oderu kožu, pa onda traže da platiš za ruke. Ili još gore: prvo ti naplate, pa onda... onda počinje prava berba. Porezi i prirezi, porez na tvrtku, spomenička renta, najam prostora, komore, šume, vode, komunalije, knjigovođenje…
Državna blagajna je proglašena općom svetinjom, kojoj se svi moraju poklonit'. Ne možeš se ti pravdat', da si ateist. Osim, ako si veliki poduzetnik i dužan milijune državi. Onda država pokazuje milosrđe, kako takav ateist ne bi bio prisiljen viđet' 'svoga Boga'. Pa mu oprosti dugove. Oni mali pak, pobožni poduzetnici znaju, 'ko će im platit' za njihovo poštenje, i kad'. I sve to, kažu, radi suzbijanja sive ekonomije.
A zločesti protivnici i kritičari, ove, epske borbe za spas proračuna doznali su, kako je u Bosni nakon sličnoga izuma, 30 tisuća ljudi ostalo bez posla. I njima su rekli : Nema više sivo. Ili je crno, ili je bijelo. A oni tvrde, da nije bilo sive ekonomije, ni Hrvatska ni BIH, ne bi imali, ama baš nikakvo gospodarstvo. Govore, da mnogi naši građani i tako jedva preživljavaju. Pa će se uskoro i temu stat' na put!
Jer, čini im se, da sve što dođe u državni proračun bude nepovratno izgubljeno. Pa spominju, audije, pasate, blindirane bmw-jce, mercedese, grijana kožna sjedala i svašto. Ali nije grijanje stranačkih guzica najgore. Najgore je, što oni stvarno vjeruju, da im to pripada.
Zato su građani nezadovoljni. A to, što nezadovoljstvo raste, sasvim je logično. I, ne možeš ti usporedit' nezadovoljstvo i zadovoljstvo. Jer, nekad' nas zadovoljstvo košta nezadovoljstva, a samo poneko nezadovoljstvo nas zadovoljava. Poznato je, da čovjek nikad' ne može bit' onoliko zadovoljan, koliko može biti nezadovoljan. Takvi smo ljudi. Nikad' zadovoljni!
E, da bi nas malo zadovoljila, suživot nas i njih učinila malo zabavnijim i narod zbližila s vlašću, ravnateljica Porezne uprave, smislila je domoljubnu nagradnu igru, pa će svaki građanin kolekcionar računa, koji pronađe unikatni primjerak, kakav ni'ko nema, uključivši i Poreznu upravu, bit' nagrađen. Ideja je, da savjesni građani - inspektori, koji pronađu takve, false, ili barem sumnjive račune, iste stave u kuvertu, kupe poštansku marku i pošalju na ruke poreznoj bingo voditeljici, što vrti bubanj. Tako će građani, s manjim ulogom od Lotto tiketa (poštanska marka), uć' u nagradnu igru, u kojoj bi mogli osvojiti i do 500 kuna. I svi oni koji su pri lovi i često troše, još će za to bit' i nagrađeni. To je sjajno. Oni drugi, bez love, još uvijek imaju kontejnere i pet ambalažu.
Jer naša Vlada hoće sve transparentno. Ukratko, dogodine će svi ugostitelji, trgovci i svi što rade s kešom morat izdavat' račune, a sve će to, u direktnom prijenosu internetom, blagoslovit' Veliki brat iz Porezne uprave.
Za očekivat' je, da će i država na internet stavit' sve svoje uplate i isplate iz proračuna, kako bi i građani mogli pratit' tokove svoga novca. Pa kad' narod vidi, kako su oni sposobni upravljati našim soldima, onda će se takmičit' između sebe,'ko je više poreza prijavio.
Šuška se, da će prvo u svaki kafić stavit po dva ovakva uređaja, jer, tamo je, kažu, vazda gužva. A zapravo izgleda da ni'ko ništa ne pije. Kažu, donose gosti piće iz doma i samoposluga, pa piju iz špaga… Ma treba razumjet' osiromašenu čeljad. Svak' se snalazi kako zna. A kafići jedva krpe kraj s krajem.
A onda će, već za slijedećega Sv.Vlaha, svi blagdanski štandovi, što prodaju razne krasote, bez kojih blagdan ne bi bio blagdan, bit' kompjuterizirani.
Na ribarnici će Šipanjke jednom rukom mjerit srđele, a s drugom tipkat' izvještaj Poreznoj upravi. Brojne Župke i Konavoke, morat' će već sad' na tečaj za kešomatiku, jer i one bome spadaju u one što rade za keš. Jutrom prodavaju, preko podne vade patate i mladi luk, a uveče bome u školu.
Šteta što informatika nije bila ovako napredna za prošlog mandata sadašnje vlasti. Mogli su uz pomoć lutrije otkrit' sve javne tajne hrvatske privatizacije.
I dok su Hrvati očekivali imena i prezimena političara, koji su omogućili poreznim neplatišama da ne plaćaju poreze, Ministarstvo financija je objavilo tzv. Stup srama, samo spisak neplatiša raznih poreza, prireza, davanja i kamata. A njih je sad' jako sram.
Još jedna sjajna akcija naše diplomacije. Ovaj put u pregovorima s BiH kolegama. Ministrica Vanjskih i europskih poslova. A u ove 'vanjske' spada i Neum. Sva sreća što Hrvati s jedne i druge strane granice govore isti jezik i mole se istom Bogu. Jer ovakvu diplomatsku pobjedu, ne bi izdržala ni neka puno veća i moćnija država od naše! Iz hrpe bezbrojnih otoka, škojića i hridi, izdvojili naši dva, beznačajna, omanja, komadić rta na Kleku i ponudili ih za dozvolu, da premostimo hrvatsku obalu s hrvatskim poluotokom. I to mostom, ispod kojega mora bit' dovoljno mjesta, za prolaz cijele Šeste flote odjednom. Ako zatreba. I nižih oblaka zvanih cumulonimbusi... Možda nam dozvole i prolaz dok most ne bude gotov.
U nas u Gradu, straše nas, da u našoj prezaduženoj bolnici nema osnovnih medicinskih materijala, pa se tamo ne ide, ako ti nije o glavu. Zato se trebamo pazit' i čuvat'. I stat' doma. Da nas ne uhvati kakva boleština. Što se ne da liječit' a ostavlja trajne posljedice. A opet kažu, kad' ti takva bolest pokuca na vrata, bolje ti je da nisi doma.
Neumoljiva statistika kaže, da su, trbuhom za kruhom, Hrvatsku u tri godine napustile 32.500 mladih ljudi, odnosno grad veličine Vinkovaca.
Još puno malih gradova je u nedoumici. Jedni bi u Evropu, drugi bi u svijet. Ni'ko ne bi ost'o doma. Moraju samo odlučit'; hoće li na vrata stavit' katanac, ili ih ostavit' otvorena.
Po jednima, mog'o bi to bit' dobar način za smanjenje nezaposlenosti. Po drugima, to su povijesne stranputice obrazovnog sustava. Jer kakva je to škola, u kojoj najlošiji đaci bježe s nastave, a najbolji bježe iz - domovine.