Jučer se zapravo dogodio jedan od najskandaloznijih događaja u povijesti takozvanog hrvatskog novinarstva, ako je i bilo sumnje medijsko smeće zbacilo je sa sebe svaku sumnju, naravno, ne generaliziramo, međutim, tvrdimo da je skandalozan način prikazivanja susreta s braniteljima u Okučanima, i sam premijerov postupak, nešto što već dugo nismo vidjeli u Hrvatskoj, a od hrvatskih medija svašta smo doživjeli, pa čak i to da vlasnici medija otvoreno pljačkaju hrvatske građane i da su notorni banditi koji se valjda za nagradu sastaju s predsjednicima Vlade, kako bivšim, tako i sadašnjima.
No, vratimo se herojima, njima herrojstvo ni Milanovićevi mediji, ni Milanović sam, ne mogu ukrasti. Jedna od najpoznatijih fotografija iz Bljeska koja kruži internetom, a na kojoj hrvatski branitelji izgledaju, što i jesu, kao heroji iz američkih filmova o junacima Normandije iz prijelomnih trenutaka Drugog svjetskog rata, zapravo je nepoznanica za mnoge. Naime, radi se o fotografiji na kojoj se nalazi dio pripadnika mješovite minobacačke baterije 125. bojne koji su već u prvim satima akcije Bljesak ušli u Jasenovac, a koji se do tada nalazio u rukama velikosrpskih fašista i Martićevih terorista. Priznajte, zar fotografija ne podsjeća malo na scene iz prvih dana oslobađanja Francuske u ljeto 1944. godine kada su saveznički vojnici, nakon žestokih bitaka, ulazili u priobalne gradiće francuske obale?
Bližilo se podne, hrvatski ratnici činilo se oslobodili su Jasenovac bez žrtava, barem je tako izgledalo. No, kako u ratu nikad nije gotovo, pa čak ni kada teroristi naizgled polože oružje, tako je bitka za oslobođenje Jasenovca dala još jednu, veliku, žrtvu. Naime, na fotografiji se zajedno sa svojim suborcima iz 125. bojne, u pomalo euforičnom, sretnom svakako, raspoloženju, nalazi zapovjednik Ivica Čaja, da ne bi bilo zabune, Čaja je 'onaj mladić s toki-vokijem.'
Posve je razumljiva njihova radost vidljiva na fotografiji budući da su mnogi od njih u tom trenutku bili udaljeni svega nekoliko kilometara od svojih kuća i sela, koja su pod okupacijom bila skoro četiri godine. Međutim, sreća svakako nije uzrok tragediji koja je uslijedila, tragedije su u ratu posve 'prirodne pojave' i nikad ne znate kad će vam se dogoditi. Petnaest minuta nakon što je snimljena ova fotografija, samo nekoliko trenutaka nakon što je Čaja javio nadređenima da je oslobađanje Jasenovca prošlo bez žrtava, što je svakako bila dobra vijest, sjajna vijest, pao je kao pokošen pogođen snajperiskim hicem, dok su se dečki iz njegove postrojbe naši pod vatrom, zasula ih je kiša metaka. Napad na hrvatske ratnike dogodio se kod pošte u Jasenovcu. Čaja je stradao kad je pokušao aktivirati zolju kako bi odgovorio teroristima, no, snajperski metak je, nažalost, bio brži.
Ivica Čaja, i mnogi drugi, njih 42 u Bljesku, nije poginuo uzalud, koliko god ova tvrdnja izgledala bezosjećajno, prazno, Bljesak je uspješno okončan, a onda je tri mjeseca kasnije Olujom slomljena kičma velikosrpskom fašizmu u Hrvatskoj, više se nitko nije morao bojati snajperskih hitaca i terorističkih napada. Velikosrpski fašisti su poraženi, UDB-a je ostala, no, to je neka druga, ne nužno nepovezana, tema.