Vrsta koja ima najkraći životni vijek je glavoč pigmejac koraljnog grebena (Eviota sigillata). Ova vrsta glavoča provede tri tjedna kao ličinka, te u jedan do dva tjedna metamorfozira. Počne obitavati na koraljnom grebenu gdje se ubrzo mrijesti te umire. Ne postoji podatak o ovoj vrsti da je preživjela više od 60 dana.
Neki od najboljih dokumentiranih primjera dugoživućih riba potječu od kućnih ljubimaca koji su preživjeli više generacija vlasnika. Najfascinantniji primjeri su, europska jegulja (Anguilla anguilla) od 155 godina u Švedskoj. Koi šarani (Cyprinus carpio haematopterus) su poznati dugoživući kućni ljubimci. Obično ne žive preko 70 godina, ali Koi šaran ˝Hanako˝ živio je čak 226 godina.
Najstarija riba (i kralješnjak) na svijetu je Grendlanski morski pas (Somniosus microcephalus) koji u prosjeku živi 272 godine, a najstariji primjerak imao je čak 392 godine. Ova vrsta jako sporo raste i spolno je zrela tek sa 156 godina starosti.
Starost domaćih vrsta riba
Od domaćih vrsta riba, u slatkoj vodi som može dostići 60, a šaran 20 godina starosti. U moru, divlji lubin od 500 grama ima oko 3 do 4 godine, a isto tako i orada. Međutim, lubin od 5 kilograma može imati i 16 godina, a zubatac od 8 kilograma 17 godina starosti.
Brzina rasta ovisi o vrsti ribe, prehrani i drugim faktorima. Na primjer, veće vrste kao plavoperajna tuna s 200 kilograma ima od 10 do 15 godina, a kirnja od 4 kilograma ima u prosjeku 7 godina starosti.
Određivanje starosti ribe i njezina važnost
Starost ribe određuje se slično kao i kod stabla gdje se broje godovi. Kod riba isto tako broje se godine gledajući zone prirasta na ljuskama i na otolitima. Otoliti su kalcificirane strukture locirane u šupljini unutarnjeg uha riba i služe kao organ za ravnotežu te također pomažu i osjetilu sluha.
Određivanje starosti riba je važno kako bi saznali brzinu rasta i koliko im treba da dostignu spolnu zrelost. Tako se može zaključiti koja će biti minimalna veličina ribe koju se može održivo izlovljavati. To jest bolje upravljati ribljim stockovima, zabranom ili odobrenjem izlova neke specifične vrste kako bi se sačuvao stock i ne bi poremetila ekološka ravnoteža.
Autor: Victor Stinga Perusco, student Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku