"Probudite se gospodo! Ili ćete biti s nama, ili ćemo sami braniti rafineriju i naš grad", piše u svom otvorenom pismu ogorčeni radnik rafinerije Sisak, Predrag Sekulić.
Dok se besramna bivša sisačko - moslavačka županica, Marina Lovrić-Merzel, šarmantna poput ženke tarantule, pokušala vratiti u Sabor nakon predmnijevane pljačke više od deset milijuna kuna, upravo iz Siska stiže pismo desetljeća.
Štoviše, ni jedan tekst objavljen u protekle tri godine u ostatcima hrvatskih medija pod partijskom paskom i cenzurom Zorana Milanovića i njegove svite, nije važnije od pisma tog čovjeka, koji je kao stotine tisuća drugih ljudi doveden pred zid ili streljački vod, što otkaz i jest. Doista, većina hrvatskih građana, što nećete pročitati ili čuti u medijima, danas su u stanju kao američki prosvjednici s Wall Streeta 2008., kada su masovno ostajali bez posla, i odjenute kao zombije s pravom nazivali "živa smrt".
Naravno, dok im nisu zabranjeni prosvjedi. Pa baš kao što umiru čitave četvrti u američkim i europskim gradovima, Hrvatska je smišljeno i planski dovedena u stanje kliničke gospodarske smrti. Poljoprivreda je na koljenima s tisućama uništenih gospodarstava, industrija gotovo zbrisana s karte Hrvatske, kao i malo poduzetništvo. Prvi put u povijesti nakon Drugog svjetskog rata u zemlji se masovno gladuje i krade iz vrtova, o čemu se ne piše i ne govori jer je ljude sram. Cvijeta crno tržište rada, a srednji sloj je pred nestankom ili već nestao u mnogim sredinama. Hrvatska je postala zemlja izuzetno bogatih i vrlo siromašnih, što očito nije bio samo smišljeni cilj velesila, već i suncem opaljenih hrvatskih političara koji su dobro napunili svoje džepove, bez obzira u kojoj stranci sjedili.
A čime se bave mediji – predsjedničkim izborima, seksističkim ispadima na Kolindu Grabar Kitarović, raskidom Vatikanskih ugovora i Željkom Markić. Ma koga više briga za ijednu od tih tema, pred praznim tanjurom, sve skupljim režijama, u devastiranoj zemlji koja tone brzinom Titanica?
Prozivajući sve stranke koje su vladale samostalnom Hrvatskom, Sekulić podsjeća da je Sisak grad u kojemu su sve političke stranke "svojom nesposobnošću" zatvorile i Željezaru (13.000 radnika), Herbos, Segesticu, Dunavski Loyd, Šeširku, Brodoremont i Graditelj, da bi sad na redu bila rafinerija. Kao i većina drugih gradova, nastavlja, Sisak je mrtav grad, bez osmijeha na licima i bez budućnosti."
"Obraćajući se vladajućoj garnituri ističe:
Mislim da sebe smatrate Bogom danim, vrlo uspješnim u svojim karijerama, jer baš Vi ste zaslužili živjeti životom čovjeka, baš vi ste sposobni."
"Mi smo za vas samo prolazne jedinke, Vi pišete povijest ovog našeg grada, svih drugih gradova, ove Lijepe naše. Krasno je pišete. Sramimo se umjesto vas jer vi taj osjećaj nemate."
"Mislite li da je Vama moguć život bez nas, običnih radnika, smrtnika, raje? NE. Ne možemo vjerovati da ste toliko zaslijepljeni. Pa od čega ćete Vi živjeti?"
"Bez radnika, nema niti Vas. Ali vi ćete u danom trenutku opet pričati priče o ustašama i partizanima, o crvenim, bijelim, plavim, žutim i ostalim vragovima i bogovima. I mislite da će raja to opet progutati. VARATE SE! Ma nije nas briga za to, briga nas je za KRUH NAŠ SVAGDANJI!"U jednom je ipak Sekulić pogriješio. U pitanju "od čega ćete vi živjeti"? Svaki hrvatski političar davno je namirio svoje džepove i bankovne račune u inozemstvu, od Ive Sanadera, Slavka Linića, Radimira Čačića i vjerojatno većine koja je vladala Hrvatskom od 1995. Od tehnokrata do SDP-ovih lažnih socijalista.
Čitava priča oko MOL-a koji ostvaruje ekstraprofite i otvara nove pogone u drugim zemljama, potvrđuje zastrašujuću nesposobnost ove Vlade, koja je trebala ispravljati greške, štoviše, obećala otvaranje novih radnim mjesta i gospodarski oporavak!
Ako padne i rafinerija Sisak, bilo bi krajnje vrijeme da padne i ova Vlada, je će na kraju 2015. Hrvatska izgledati kao Hirošima nakon američkog bombardiranja. /Marina Tenžera/