Roditelji osoba s autizmom, predstavnici dječjih vrtića i osnovnih škola, edukatori – rehabilitatori, psiholozi, liječnici, predstavnici lokalne zajednice i drugi zainteresirani iskoristili su priliku po prvi put čuti ili produbiti znanja vezana za ovaj poremećaj koji je u porastu u cijelom svijetu.
„Dubrovačka udruga pomogla je na ovaj način u razmjeni iskustava i informacija kako roditelji autističnog djeteta ne bi lutali, kako bi ih se uputilo kamo krenuti i da ostvare socijalna prava“ kazala je Marija Puhjera o roditeljima kojih društvo često ignorira i odbacuje.
Zanimljivo je da u Hrvatskoj ne postoji registar osoba s autizmom, kroničnim poremećajem, koji se primjećuje između druge i treće godine, a često prođe mnogo vremena dok se ne dijagnosticira. Od 1995-e godine ne postoji ekipirani liječnički tim koji dijagnosticira autizam, a Hrvatska bi ih trebala imati barem 3.
Brojnost sudionika ove konferencije je najveća otkako Udruga za autizam Hrvatske povodi projekt informiranja o pravima i potrebama osoba s autizmom (dosad je konferencija u Puli bila na prvom mjestu sa 121 sudionikom), ukazuje kako su oni koji žive i rade s osobama s autizmom željni informacija i novih saznanja i ideja.
Sudionici konferencije s pozornošću su pratili izlaganja Lidije Penko, predsjednice Udruge za autizam Hrvatske i majke odrasle djevojke s autizmom, te predstavnica struke Jasmine Frey Škinjar s Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i Dragane Mamić iz centra za autizam Zagreb.
Karakteristično za autizam, objašnjava Puhjera, je drugačiji doživljaj svijeta. „Mnogo radite a ne vidite rezultat, nema prognoza ni pravila, priče i iskustva roditelja su različite, ne postoji precizna terapija, potrebno je stalno praćenje i uključenje djeteta u društvo, nema pravila ni garancije, nedefiniran je put i ishod“.
Roditelji autistične djece iz Dubrovnika često su prepušteni sami sebi. „Ponekad sredina odmaže, okolina omogućava zataškavanje poremećaja, postoje roditelji koji negiraju autizam, pribjegavaju nepouzdane metode, ovom konferencijom smo skrenuli pažnju, a po odazivu se vidjelo da postoji potreba za znanjima o autizmu i interes vrtića i škola što je dobra vijest“ kazala je Puhjera.
Dubrovnik je grad koji se tek od ožujka prošle godine ucrtao na kartu gradova u kojima postoje roditeljske udruge koje brinu o djeci s autizmom.
Nakon dva uspješno organizirana obilježavanja Dana autizma i premijerne konferencije posvećene ovom poremećaju, te iniciranja i predlaganja projekta uvođenja asistenata za djecu s posebnim potrebama u dubrovačkim vrtićima, Sekcija za autistični spektar i komunikacijske teškoće Udruge kronično bolesnog djeteta razmišlja o novim akcijama s ciljem boljeg razvoja i sve većeg prihvaćanja u društvu osoba s autizmom.
Udruga broji petnaestero djece roditelja djece s autizmom, a na području Dubrovnika ih ima 50-ak.
Prvi korak prema što ranijem otkrivanju i početku primjerenog rada s djecom s autizmom je prihvaćanje autizma u društvu, a ono postaje znatno brže i lakše kad se uspostavi suradnja roditelja, struke, odgojnih i obrazovnih ustanova te lokalne zajednice, odnosno svih uključenih u svakodnevni život osoba s autizmom. Nužnost umrežavanja svih raspoloživih resursa u našoj sredini prema stvaranju što boljih uvjeta za osobe s autizmom jedna je od poruka dubrovačke konferencije, čiji je gost bio ambasador autizma, paralimpijac i osvajač plivačkih medalja Mihovil Španja.
Stalna briga sekcije je podrška roditeljima i djeci od trenutka kada posumnjaju na simptome, prije svega informacijama o mogućnosti rada s djecom i razmjenom iskustva. Za one koji ne znaju gdje početi u Dubrovniku, vrata udruge „Zajedno do zdravlja“ su otvorena, a sve informacije o udruzi i njenom radu mogu saznati putem web stranice:
http://zajedno-do-zdravlja.hr
Gospari.hr
Gospari.hr