Jedna od tih mjera jest nošenje prsluka i kapa u jarkoj reflektirajućoj žutoj ili narančastoj boji, a nošenje tako označene odjeće proizlazi iz poštovanja lovačke etike, tradicije i običaja vezanih uz sigurnost i oprez.
Moraš vidjeti u što pucašNajvažnije je lovačko pravilo – moraš vidjeti u što pucaš - kaže Miro Krnić, lovac od 1972. godine, član Lovačkog društva od stotinjak članova “Sokol” iz Ružića.
Fluorescentne oznake na lovačkoj opremi i te kako su korisne jer se vide izdaleka. Nedjeljko Relota, predsjednik našeg društva, kao i Stipe Đerek, tajnik, inzistiraju na nošenju ili prsluka ili kape s reflektirajućom bojom, iako svi mi najčešće nosimo i jedno i drugo. Lovnik, voditelj lovačkih grupa, mora za određeni dan ‘akcije’ popisati ljude uključene u lov, te upisati vrstu lova, određenu prema lovno-gospodarskoj osnovi. Jedni idu loviti, primjerice, divlje svinje, a drugi zeca.
“Ako netko tog dana nije upisan, u krivolovu je. A pri upisivanju lovnik neizostavno upozorava na obavezu nošenja opreme s reflektirajućom bojom”, kaže Krnić. Prsluke s fluorescentnim oznakama vidljivim izdaleka (istima kakve vozači moraju imati u automobilu) nose i članovi Lovačkog društva “Ričina” iz Prološca kojemu pripada i Mate Prgomet.
- Već godinama to nosimo, radi sebe, a ne radi propisa. Kad se lovi u izmaglici ili u bujnoj vegetaciji, onda su jarko vidljive oznake od neprocjenjive važnosti. Nesreće se događaju, a moglo bi se reći da ih i nema puno, s obzirom da je u Županiji splitsko-dalmatinskoj šest i pol tisuća lovaca. U zakonu o oružju kaže se da se oružje može koristiti samo na siguran način, što znači da njime ne smijemo ugroziti nečiji život i zdravlje.
Etika i običajiZakonom o lovstvu RH propisano je da se prilikom lova moraju primjenjivati lovačka etika i običaji, a u to spada nošenje uočljive odjeće koja smanjuje rizik od ugrožavanja nečijeg života - rekao nam je Mladen Vidović, pravnik, predsjednik Lovačke udruge Split, te ravnatelj Otvorenog pučkog učilišta “Hubert” (koje školuje lovce, lovočuvare, ocjenjivače trofeja itd.) objašnjavajući da je zakon na taj način ipak obavezao lovce na nošenje odgovarajuće odjeće.
Ranije se pogrešno smatralo da životinje reagiraju na boje, stoga su lovačka, šumarska i druga odijela bila u “mimikrirajućoj” zelenoj boji. No, zelena boja nije praktična s aspekta lovačke sigurnosti, pa lovci gotovo u svim zemljama Europske unije, kako nam je rekao Mladen Vidović, nose odjeću koja po sastavu odgovara namjeni, ali bojom i izgledom smanjuje rizik od neuočavanja.
Po ulasku u EU lovačku odjeću življih boja nosit će i hrvatski lovci, no neće to morati odmah nabavljati - prsluci i kape s fluorescentnim oznakama uspješno će “pokriti” trogodišnje razdoblje prilagođavanja.