Grad Zagreb, točnije njegov Prometni odjel, raspisao je prvi natječaj prije dvije godine na koji se javila samo jedna tvrtka „Cestodom“, koja je otad uredno dobivala sve natječaje za nabavu, ugradnju i održavanje stupića, kako na prometnicama, tako i na nogostupima.
„Natječaj je raspisan i mogao se javiti tko god je htio, no na njega se javila samo jedna tvrtka „Cestodom“, pa je ona i dobila posao“ – kaže voditelj zagrebačkog odsjeka za sigurnost i tehničku regulaciju prometa Alan Ordulj.
Direktor „Signalgrada“ Davor Sučić kaže kako se njegova tvrtka nije prijavila na natječaj, jer je on raspisan po strogim kriterijima o vrsti, veličini i izgledu stupića.
„Mi takve stupiće, koji su traženi u natječaju, nemamo. Koliko mi je poznato, takve stupiće uvozi jedino „Cestodom“. Slična je stvar i s ležećim policajcima: raspiše se natječaj, ali se točno traži kako on treba izgledati. Sve je to poprilično nedefinirano u zakonu, pa na lokalnoj samoupravi ostaje odlučiti kakve će stupiće ili ležeće policajce tražiti u natječaju,“ objašnjava Sučić.
Grad Zagreb je tako u 2009. godini, kako kažu zbog povećanja sigurnosti u prometu, diljem prometnica postavio sveukupno 8623 stupića, po cijeni jednog komada od 560 do 1000 kuna, ovisno o kojoj se vrsti stupića radi, u iznosu od 5,8 milijuna kuna (bez PDV-a), dok je u 2010. godini postavio sveukupno 4023 stupića vrijedna 2,7 milijuna kuna (bez PDV-a). U obje godine postavljenih je stupića bilo 1800 komada. Zagrebačke ceste, zadužene su za postavljanje i održavanje aluminijskih lijevanih stupića, dok je „Cestodom“ zadužen za elastične, postavljene na prometnicama i nogostupima.
Sigurnost ili nove malverzacije?
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, za razliku od Grada, ne može dokučiti koji je razlog postavljanja stupića.
„Stupići se često postavljaju i tamo gdje im nije mjesto niti ih je uopće potrebno postavljati, pa se obzirom na njihovu cijenu, lako može pomisliti da je razlog financijska malverzacija. Iako Grad to opravdava većom sigurnošću u prometu, postavlja se pitanje je li njihovo postavljanje zaista nužno. Njihova cijena, točnije skupoća, višestruko premašuje potrebu za postavljanjem,“ naglašava Stanić.
Poznati hrvatski prometni stručnjak Ivan Dadić slaže se sa Stanićem.
„Pretjeralo se u njihovom postavljanju, a to se radi bez adekvatnih analiza. Sigurno postoje druga rješenja, i svaki problem bi se trebao proučiti ponaosob,“ objašnjava Dadić, dodavši kako se gradovi često laćaju posla bez konzultacija struke, pa se tako niti Grad Zagreb ne obraća Prometnom fakultetu, radi nekoga stručnog mišljenja ili analize.
„Imam osjećaj da se prometni stupići postavljaju samo da bi se platili nekome da ih postavi. Jednostavno su se narodskim rječnikom rečeno nakotili i to bez nekog posebnog razloga. Osim možda osobne naravi,“ zaključuje Dadić.