Ponukana našim tekstom o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata i prešućivanjem iste od strane nekih hrvatskih medija i naše 'vrle' Vlade našem portalu pismo sa svojim svjedočanstvom je poslala čitateljica Dragica Jedvaj (mag. pharm, u mirovini) koja je opisala kako se 'naša antihrvatska vlast' odrekla obilježavanja tragedije hrvatskog naroda ali im nije teško obilježavati obljetnice i veličanja pokojnih četnika.
Pismo čitateljice prenosimo u cijelosti:
'Da, naša antihrvatska vlast odrekla se obilježavanja tragedije hrvatskog naroda na Bleiburgu, još lani, ali se nisu odrekli obilježavanja poginulih četnika.
Evo, kako se lani, krajem lipnja, obilježio četnički ustanak u Banskom Grabovcu. Ubacila sam se kao slijepi putnik, među antifašiste, iz znatiželje. Nažalost, nemam nikakvih fotografija pa Vam mogu samo prepričati viđeno. U Banski Grabovac bila je došla 21 (dvadeset i jedna delegacija !!!!) položiti vijence. Na prvom mjestu: Stipe Mesić, izaslanik predsjednika Josipovića bio je umirovljeni general, mislim Repinac ?, Sabor je zastupao Toni Picula. Naravno, bio je Pupovac, veleposlanik Srbije i ostale delegacije. Sve puno policije. Mudrica - županica Sisačko moslavačke županije- Marina Lovrić nije došla - netko ju je mijenjao, zaboravila sam ime. Na pozornici se odvijao kulturno umjetnički program (plesovi, pjesme raznih KUD-ova). Pod šatorom besplatni grah.
Zapravo, najprije se služila pravoslavna sv. misa.
Voditeljica programa predstavljala je delegacije, koje su polagale vijence, najavljivala KUD-ove, a onda se osvrnula i na sam povijesni trenutak kojeg se obilježavalo.
Teško mi je to ponoviti od riječi do riječi, ako pokušat ću to što vjernije prepričati. Otprilike njezin govor je tekao ovako: - Bila je noć. Banovinu je obasjavala mjesečina... onda je zarudjela zora... ptičice su zacvrkutale.. i PUKLA JE PUŠKA! Protiv ustaškog terora. Svak imalo razborit, iz izgovorenog teksta mogao je, ako je htio, izvući zaključak da su četnici prvi, ničim izazvani usred noći izašli iz svojih kuća i počeli pucati, ubijati... I sad su se obilježavale te četničke žrtve kad su ih Ustaše u protunapadu, prilikom uzvraćanja vatre - napucale!
Uslijedili su govori: Mesić, Repinac...., a najupečatljiviji, ili najgluplji, bio je od Pupovca. 'Drugarice i drugovi... ovdje bi trebalo biti ne jedan, nego puno mikrofona....'. (Kao da je bitan broj mikrofona, ha, ha... ? ) Ali, neopisivo mi je žao što nemam fotografiju momenta dok je Pupovac držao govor na mjestu gdje su pak ukopani ti četnici. Pupovac se fotografirao sa srpskom zastavom!!!!!!!!! Na hrvatskom teritoriju.
Da stvari nisu baš zgodne, legalne, to je valjda i njemu bilo jasno pa ću Vam opisati kako je to izvedeno: Kako sam bila radoznala, stajala sam vrlo blizu trojke (Pupovca, Tonina Picule i srpskog veleposlanika), ali ništa nisam čula, jer su se po tiho nešto dogovarali. Većina ljudi (a radilo se uglavnom o pravoslavnom stanovništvu, Srbima, antifašistima....domaćim i pristiglim iz Zagreba i ostalih mjesta) povukla se u šator, ili su bili u šumi iza leđa Pupovcu. Nas nekoliko (koji se očito nismo znali ponašati) stajali smo mu nasuprot. Redari su nas pustili na miru.
Pupovac je stao na mjesto ukopa tih žrtava, gledao više desno prema gore i počeo sa govorom. Sa njegove lijeve strane polako se dušuljao jedan starčić i počeo nešto odmotavati... Prišla sam još bliže da se uvjerim jel ja to dobro vidim. Bila je to srpska zastava (mala, oko pola metra). Pupovac je cijelo vrijeme glavu imao okrenutu poludesno, pa je ispalo kao da tog starčića ne vidi... Sa prednje desne strane Pupovca dotrčao je drugi starčić i brzo škljocnuo sa fotoaparatom. Tonino Picula i srpski veleposlanik stajali su blizu pokraj mene, frontalno prema Pupovcu. Prema tome, Tonino Picula je to dozvolio ! A Pupovac se može izgovarati da nema pojma, da to nije istina, jer stvarno ništa nije vidio kad je namjerno gledao na suprotnu stranu ! Lani, gotovo kroz cijelo ljeto, antifašisti su svaki tjedan odlazili besplatno na po neki izlet. Sve je to bilo financirano iz državnog proračuna. Stalno su se obilježavali neki i najmani ustanci srpskog stanovništa. Pukla puša ovdje, pukla puška ondje... Drugi puta s njima sam bila u Srbu. Vidjela sam što me zanimalo i dalje - čao...
U Srbu, iz prikrajka, dok sam sjedila iza jedne trgovine i jela sladoled, čujem razgovor domaćih ... Veli jedan: - Srbi su najgore prošli u ovom ratu. Ni u Sloveniji, ni u Hrvatskoj, ni u Bosni i Hercegovini - Srbi nisu dobili svoju državu..... ' !!!!! ???? Pitam jednog domaćeg čovjeka: - A otkada su Vam ove ruševne zgrade u centru Srba ? Od ovog rata - odgovori mi. A pouzdano znam da to tamo stoji još od II svjetskog rata!!!'