- Što to pišete?Začudih se takvoj slobodi jer nikog od poznatih nisam očekivala te pomalo smetena, zbog naglog povratka u „stvarni svijet“, rekoh:- Dobar dan.Ma nisam poznavala čovjeka no on se primi stolice bliže meni.- Smijem sjesti?- Pišem nešto, trebate me? – upitah odlučno.
- Gledam vas već pola sata. Vi niste ovdje.„Točno je da „nisam ovdje“ a još točnije da mi nije do razgovora jer nešto pišem, mislim pritom i naprasno ste mi prekinuli misao.“, pomislih no kako sam po prirodi pristojna samo se nasmiješih, okrenuh se prema svome štivu.Ne znam je li mi pogled djelovao strogo ili ja preuposleno i hladno no čovjek ipak prozbori:- Neću vas ometati ali znajte, divota je gledati vas kako radite. Ovdje svi vode isprazne razgovore i dosadni su jedni drugima. Ima i onih koji se nikad ne gase.
- Da, primijetila sam. - rekoh i pomislih, langvajleri, kako ih ja od milja zovem, su jedna od najvećih pošasti današnjice. Njih nitko ne sluša jer su napor i sebi i drugima no tako rado imaju scenske nastupe. Ljudi u njihovom prisustvu pristojno klimaju glavama kao da ih prate a u stvari su odsutni mislima i duhom. No, ima i onih koji ih pokušavaju ušutkati i potpuno su nezainteresirani za njihove priče.
U sebi, langvajleri, koje nitko posebno ne treba i ne želi, zasigurno prilično pate. Okrenula sam novi list svog bloka (volim šuškanje listova i tanki flomaster u ruci) te kad se čovjek odmaknuo dva stola dalje, stavih radni naslov.Možda da krenem od kategorija? Da, tako je najbolje i najpreciznije. Nerviraju potpuno, svojim pričama koje navode na zijevanje. O djeci, umjetnosti, eleganciji, dalekim krajevima, vozilima, kućama, interijerima, eksterijerima, biznisu. Uglavnom, svega se love, u sve se razumiju, čak i u laminate i keramičke radove. Zlobnici bi rekli, ko Marica u...
Znate onaj osjećaj kad sjednete za predivno dekorirani stol, na nekoj proslavi, radosni što je upravo servirano vaše omiljeno jelo a oni ga neprekidno pogledavaju i štoviše, čitavo vrijeme pričaju pa imate osjećaj da vam pljuckaju u tanjure?Onaj osjećaj, kad bi sve tako divno proteklo te večeri da langvajlera nisu smjestili tik do vas, onog sijedog tipa, koji je samo sam sebi zanimljiv i koji se baš u sve razumije? Onaj, koji se lovi svakog detalja Sikstinske kapele?
Langvajleri opsjednuti klincima
Čijim? Pa svojim, naravno. Jednako ih susrećemo u oba spola. Langvajlerice vole pričati o trudnoći i porodu i to u detalje da vam se želudac okreće, uvjerene kako su vrlo zanimljive. Kad s tim završe kreću o odgoju, ponovno, svoje djece, pri čemu ne zaboravljaju dati do znanja da su upravo one savjesne majke u odnosu na druge i ne preskaču dragocjene savjete kako biste vi trebali sa svojim djetetom/djecom. Dragocjene, u svojim očima jer vi ste te savjete već odavno primijenili ili barem čuli, od neke druge, za to educirane osobe. Vrhunac njihovih nastupa je obraćanje paru bez djece pitanjima i komentarima:„A kad ćete vi imati dijete? Kad mislite raditi dijete?“ ili „Mora da je užasno živjeti bez djece.“Možda da takvima lagano stavite dlan na rame, uz osmijeh i komentar:„Da li bi ti bilo užasno, kad bih ja recimo, pričao/la o svojoj sreći i bogato ispunjenom životu?“Langvajleri, koji ništa nisu iskusili osim kućanskih obaveza i roditeljstva, u stanju su u detalje opisivati pripravu uskrsne torte, dok muški rado pričaju o sinovom znanstvenom studiju i koji medicinu ne smatra dovoljno kvalitetnom. Sve saznajete ako ih slušate, od najma studentskog stana do početka karijere nakon studija, koju su, naravno, oni osmislili. Također rado vas upoznaju sa prihodima i ciljevima svoje djece u narednom periodu, nakon studija (koje su također predvidjeli). Ne želite dalje o njima? Ni ja.
Job langvajleri
Pričaju stalno o svom poslu i samo njihov posao ili sličan njihovom, ima smisla, sve ostalo je sumnjivo ili nije dovoljno dobro. Koriste izraze „To je shit“ i „scheisse“ za sve što nije u skladu s njihovim ukusom i principima. Čim upitate „Kako si? Što ima?“ odmah se (na)pale i na dugo objašnjavaju kako ide posao, koji su ciljevi, koja ulaganja.
Uvijek žele biti u pravu, stalno vas uvjeravaju da su u pravu, sve što oni kupe je najbolje i imaju izvrstan ukus a pravi petljanac počinje kad se zainteresiraju za partnera i izdaju na prvom dejtu, koji bi trebao imati romantičnu auru. Zamislite da vam netko čitavu večer priča samo o svojoj zaradi, uspjehu, problemima na granici, špediciji, izvozu i prometu roba i usluga. Dojadilo bi i najstrpljivijima.
Kultur – langvajleri
Nisu oni toliko kulturni kako izgledaju. Zamislite da sjednete kraj umjetnika koji nije impresioniran vašim zanimanjem ali zato svojim je te čitavu večer slušate izraze „umjetnost“, „muzej“, „skulptura“, „New York“, „izložba“, „Hong Kong“ i druge. Zamislite da jedva uzima pauzu između priče o djelima za koja morate „imati nos“, o svojim art projektima s drugim ljudima, koje ne poznajete i to samo kako bi pripalio cigaretu te uz oblak dima ponovno prepričavao art dogodovštine. Na vaše koketno „Ništa ne razumijem, možeš slobodno pričati i kineski“ takav ne prestaje, trudi se objasniti vam sve u detalje (iako niste zainteresirani). „Prisjest će mi umjetnost“, pomislili biste a možda i glasno negodovali protiv iste. Lako moguće. Tako to rade ovi langvajleri, priušte vam pravo emocionalno putovanje.
Langvajleri opsjednuti prošlošću i ponavljanjem
„Ponavljanje je majka znanja“ no neko gradivo ne bi trebalo utvrđivati. Ovi su možda najgori, po tko zna koji put prepričat će već svima prastare doživljaje. Od „te vrste“ pate najviše partneri, djeca, poslovni suradnici i čim krene priča, krene i kolutanje očima njihove publike.Posebna klasa su langvajleri opsjednuti svojim boravkom u vojsci bivše države. Kako im se isti urezao duboko u sjećanje, na svakom partyju ga vade iz naftalina te se tako uz njih ponovno prisjećate vojničke discipline, ribanja podova i čizme.Imate li sreće, pričat će kako su se izgubili u faveli ili na nekom egzotičnom mjestu jer osim što su naporni, vole se i hvaliti svojim avanturističkim duhom, doživljajima i putešestvijama. Žene često pričaju o velikim mogućnostima u mladosti, gomili udvarača, koje su zbog prave ljubavi propustile i odbile.
Ostavljeni langvajleri
Langvajlerice su opake, nitko ne prepričava doživljaje s bivšim i njegovom sadašnjom od njih bolje. Langvajleri su se pak pomirili s ulogom ostavljenog i tvrde kako je bivšoj s njima bilo puno, puno bolje.
Langvajleri opsjednuti izgledom
Koliko god volim lijepi izgled, toliko mi je mučna opsjednutost (vlastitom) vanjskom ljepotom. Nema nesretnijeg spoja od susreta ljepote I prazne glave ili savršene figure s kondorom u glavi. Upravo takvi langvajleri u stanju su satima pričati o vježbanju, režimu ishrane, izborima ljepote, sanjati o karijeri modela a krajnji domet, u nekoj inteligentnijoj konverzaciji, bit će program prehrane, koji im je propisao njihov trener. Ne pamte stih ili odlomak iz knjige ali će vas zasigurno upoznati s već ocvalim ljubavnim avanturama, klupskim pohodima, svim party mjestima na koja su kročili, kao da vas upravo to zanima. Da, gorite od znatiželje, sigurno nemate pametnijeg posla I jedva čekate (kraj) ove priče. Rijetki su i zato vrlo vrijedni susreti vanjske i unutrašnje ljepote, jakog duha, inteligencije, uma, koji ne zamaraju već oduševe.
Stigli smo do kraja I nadam se da nisam prpustila još koju skupinu. Nameće se pomisao kako smo svi pomalo langvajleri, s vremena na vrijeme, langvajlig sebi I drugima, od prilike do prilike, jučer, danas I sutra. Nečiji konstantni cinizam ili sarkazam također nam pili živce. Nečiji postovi I statusi kuhaju u nama no jedno je sigurno, uvijek su nam na raspolaganju dvije mogućnosti – tolerirati, prihvatiti unikatnost sebe I drugih ili odabrati opciju block, ignore, online I u stvarnom životu - lansirati odj**.