Nakon što je Telegram objavio moj članak o životu bezdjetne žene u maloj sredini digla se velika frka. Već dva dana čitam komentare na tom portalu i još nekolicini koji su šerali moju priču, i moram priznati da se baš dobro zabavljam. Najprije, drago mi je što su se mnoge žene ali i pripadnici jačeg spola pronašli u mojoj priči. To je i bio smisao - niste sami, ima nas koji isto mislimo! Drago mi je što u ovom prokreacijom zaluđenom društvu, gdje je "must have" minimalno jedno dijete, nisam jedina koja mislim drugačije od gomile. A da i ne govorim koliko mi je skočila čitanost bloga u svega par sati. Hvala ti, A.;)
No ono što je naročito zanimljivo su komentari onih koji nikako ne mogu prihvatiti da je sasvim prirodno da netko ne želi djecu. I da mu ide na živce sva ta zaluđenost podmlatkom koju susrećemo na svakom koraku. Brižljivim isčitavanjem komentara takvih dušebrižnika došla sam do zaključka da se većina njihovih umotvorina može svesti na jedan zajednički nazivnik koji, da ga po narodski pojednostavim, glasi: "A tko će ti brisati dupe kad ostariš?"
Hvala na pitanju, dragi dušebrižnici, no to će najvjerojatnije biti ista osoba koja će dupe brisati i vama. Medicinska sestra u nekom staračkom domu. Uz jednu bitnu razliku - ja ću tamo, doživim li pozne godine, otići vlastitom voljom, dok će većina vas tamo završiti voljom vaše djece koja nisu valjda luda pa da dadiljaju starčad koja su ih jednom začela sa tako sebičnim razlogom.
Eh, da. Stvoriti dijete zato da bi ti mijenjalo pelene u devedesetoj, to je stvarno vrlo human i nesebičan razlog za razmnožavanje.
I onda još tako gromoglasno isticati kako je to glavni smisao roditeljstva - " da imaš nekog uz sebe kad ostariš". I uz to primitivno likovati nad onima koji sebi nisu izrodili živo roblje. Da sam na mjestu vaše djece ja bih se zamrznula od strave i užasa. I pored tako egoističnog, okrutnog razloga zbog kojeg su stvarali djecu, meni isti takvi imaju obraza reći da sam egoista??
Ima li išta prizemnije i jadnije nego rađati dijete zato da bi u doglednoj budućnosti robovalo tvojim senilnim ispadima, da bi ti praznilo kahlice, da bi doživljavalo traume od straha da dementna majka ili otac ne ostave otvoren plin i ne zapale kuću? Ima li išta egoističnijeg od toga da im već sada, dok su mali, nagoviještavaš da ih tamo negdje u srednjim godinama čeka 24-satna briga o senilnim i nepokretnim starcima? Mislim da ništa nije egoističnije od toga. Jednom sam napisala da je roditeljstvo u najvećem broju slučajeva čisti egoizam - e, pa takvi likovi upravo potvrđuju moju tezu.
Kažu da ću ostati sama. Hoću, kao i oni koji se uljuljkavaju u lažne nade da će netko odustati od svog života zato bi njima mijenjao pelene i prao im gebise. Svi na kraju ostajemo sami, no, nadam se da će između mene i tih koji mi zlonamjerno ukazuju da ću se, citiram, "usmrditi sama u starosti" - ipak postojati jedna razlika. Zapravo, dvije.
Prvo, ja nikoga neću maltretirati da me trpi zato jer sam ga rodila. Drugo, nadam se da ću sebi u poznim godinama, doživim li ih ikad, moći ipak priuštiti smještaj u nekom luksuznom staračkom domu, raskošnijem od domova u kojima će završiti moji dušebrižnici. To bi bilo sasvim logično - naposlijetku, ja lovu koju ne ulažem u školske knjige, maturalce, fakultete, obleku, vozačke ispite i sve ostalo što mladunci i inače zahtijevaju - mogu uložiti u sebe. U svoju budućnosti, ili, ako ćete - u starost. Eto, to će biti ona krucijalna razlika između mene i onih koji dušebrižnički komentiraju kako ću usamljeno završiti - ja ću svoju usamljenu starost provoditi u nekom staračkom domu sa pet zvijezdica, saunom i spa centrom te zgodnim maserom, - a oni svoju podjednako usamljenu starost u socijalnim domovima u kojima će ih svakih nekoliko mjeseci posjećivati djeca i unučad, posebno onda kad bude trebalo prepisati nekretnine.
Eh, da, i kad umrete sasvim vam je svejedno jeste li imali desetoro djece, jedno ili ni jedno. Tako kažu oni koji se sa druge strane nikad nikome nisu javili.