Natascha Kampusch: Moj život s bolesnikom i nakon njega

Punih 13 godina kasnije, Natascha je pokušala "posložiti" svoj život, no i dalje svakodnevno odlazi u kuću koju je naslijedila od svog otmičara, čisti i posprema isto ono mjesto gdje ju je silovao, izgladnjivao, tukao i psihički maltretirao velik dio njenog djetinjstva. 

Kaže da na nju to djeluje katarzično pa nije htjela prodati ni srušiti kuću jer nije htjela da je netko pretvori u "tematski park". Osim kuće, zadržala je i Priklopilov automobil - što svakako upućuje i na današnju bolesnu povezanost s otmičarem, poznatu kao Stockholmski sindrom.

To je sindrom emocionalne veze i identifikacije s agresorom, a ime je dobio po pljački banke u Stockholmu, kad su se 1973. žrtve emocionalno vezale za pljačkaše. Ta solidarnost može rezultirati i pomaganjem taoca otmičarima  da ostvare svoje ciljeve ili da pobjegnu od policije. Ovaj sindrom su istraživali znanstvenici u okvirima viktimologije i došli do zaključka da se cijeli proces temelji na strahu da ne dođe do još veće patnje za taoca ali i zbog unutrašnje dobrote taoca da pomogne otmičarima. Što više energije utrošilo u taj odnos, to je teže raskinuti vezu.

U slučaju Natasche, posljedice dugogodišnjeg odnosa su očite. Iako je napisala knjige "3096 dana" i "Deset godina slobode" te zaradila milijune od TV intervjua snimanja i surađivanja s filmskim redateljima, ona i danas živi skromno, povučeno i "oštećeno". Nezaposleni telekomunikacijski inženjer, Wolfgang Priklopil, zgrabio je Kampusch pri njenom odlasku u školu te ju je uvukao u svoj kombi 2. ožujka 1998. Zaključao ju je u podzemnu sobu u predgrađu Strasshof, nedaleko od njenog pravog doma. Priklopil je svojoj žrtvi rekao da su vrata i prozori minirani i da je njena obitelj zaboravila na nju.