Nakon jučerašnje oslobađajuće presude našim herojima, generalima Gotovini i Markaču, sreća koju se može osjetiti u svakom kutku zemaljske kugle kojeg nastanjuje hrvatski čovjek je neizmjerna. Ovakvom presudom Hrvatska je kao država lišena nekih novih hipoteka kakve su našem narodu lijepljene nakon Drugog svjetskog rata.
To uvelike olakšava našu međunarodnu poziciju i utvrđuje naš status stabilne države. No, ovim činom predstava nije završila. Hrvatskoj se kao državi, odnosno njenom državnom vrhu iz 90-ih godina, i dalje sudi pred Haaškim tribunalom i taj je postupak za izjednačavanje krivnje između Hrvatske i Srbije još bitniji od ovog vezanog uz Oluju.
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je obranila i Hrvatsku i BiH
Na dan obilježavanja vukovarske i škabrnjske tragedije pada još jedna velika obljetnica za hrvatski narod. Riječ je o godišnjici uspostave Hrvatske zajednice Herceg-Bosne kojom se hrvatski narod Bosne i Hercegovine odupro srpskoj agresiji. Nažalost, pasivnom politikom hrvatske države i neodgovornom postdaytonskom politikom lidera bosansko-hercegovačkih Hrvata, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je demonizirana, prezrena i unaprijed osuđena, iako je bila srce obrane BiH i obrambeni bedem prema Hrvatskoj.
Danas postoji iznimna potreba za potporom hrvatskom narodu u BiH kako bi Hrvati i u svojoj drugoj državi, onoj koju dijele s ostala dva naroda, ostali svoji na svome. Nije tajna kako dezintegrirajući faktori iz redova ostala dva naroda jedva čekaju osuđujuću presudu za 'herceg-bosansku šestorku' kako bi dobili još jedan argument u osporavanju hrvatskog prava na političko postojanje u Bosni i Hercegovini. Republika Hrvatska se stoga treba maksimalno angažirati kako bi zaštitila i politički pomogla bosansko-hercegovačke Hrvate u procesu borbe za ravnopravnost s druga dva naroda u državi koju su branili.
Proces protiv 'šestorke' je istinsko izjednačavanje krivnje između Hrvatske i Srbije
Osim kako bi pomogla Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, Republika Hrvatska se mora aktivnije uključiti u ovaj proces i radi sebe same. Naime, optužnica protiv generala Praljka i Petkovića i ostalih također sadrži konstrukciju 'udruženog zločinačkog poduhvata' kojom se nastoji inkriminirati hrvatski vojni i politički vrh za agresiju na Bosnu i Hercegovinu te stvaranje tzv. 'Velike Hrvatske'. Takva je optužnica smiješna i apsurdna jer je hrvatski narod na referendumu odabrao nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, prvi organizirano stao na branik države dok ju je Republika Hrvatska prva priznala i prva uspostavila svoje veleposlanstvo u Sarajevu.
Također, propuštanjem i ljudstva i oružja za Armiju RBiH, čak i u vrijeme krvavih obračuna s HVO-om, te oslobađanjem bosansko-hercegovačkog teritorija prije i nakon Oluje, Hrvatska je pokazala svoje prave namjere prema susjednoj državi. Unatoč tome, postoje ozbiljne namjere da se Hrvatsku optuži za 'udruženi zločinački poduhvat' u Bosni i Hercegovini te ju se na taj način izjednači sa Srbijom. Stav će tada biti – u redu, u Hrvatskoj ste se branili i čisti ste, ali ste kao i Srbi vodili ekspanzionističku politiku. Takav stav, osim što je povijesno netočan, po našu je državu i iznimno opasan.
Buđenje pozitivnog patriotizma
Jučerašnja oslobađajuća presuda našim herojima otvara nam nova vrata i omogućava da konačno zatvorimo stara. General Gotovina je u pravu – Domovinski rat je završio i vrijeme je da se zajedno okrenemo budućnosti. Na valu zadovoljstva koji se nakon dugo vremena jučer nadvio nad Hrvatskom moramo konačno zajahati i probuditi u ovom društvu pozitivan i konstruktivan patriotizam koji će stvarati i graditi, a ne rušiti i fatalizirati. Hrvatska mladost koja je na jučerašnji divan dan izašla iz svojih domova, škola, fakulteta, s radnih mjesta i iz shopping centara te s osmijehom na licu proslavljala povratak hrvatskih sinova, koji su ratovali dok se oni još nisu rodili, naš je zalog za budućnost.
Već danas tu mladost treba učiti kako ovime nije završena naša borba dok god u Haagu nad Hrvatima i Hrvatskom stoji još jedna omča, kako bitka nije dobijena dok Hrvati iz Bosne i Hercegovine nisu ravnopravni u svojoj državi, a kako rat za Hrvatsku nije završen dok god država ne postane servis svih svojih građana, a državljanstvo Republike Hrvatske jamac sigurnosti. San generala Gotovine i Markača te ostalih hrvatskih heroja neće biti dosanjan sve dok Hrvati ne budu svakodnevno unaprijeđivali ono što su oni puškom obranili. Znajući o kakvim se ljudima radi, u to možemo biti sigurni. /Miro Matešić/