Nedavno se pojavilo nešto posve novo i paradoksalno, dijeta Marije Antoanete, giljotinirane francuske kraljice koju mnogi “raspoznaju” po odgovoru “neka jedu kolače” kad su joj rekli da seljaci nemaju kruha, premda ona to, prema svemu sudeći, zapravo nikad nije rekla. No, ako to i nije rekla, Marija Antoaneta bila je poznata po hedonističkom, raskošnom i rastrošnom stilu u Versaillesu, gdje je provela većinu kraljevskih godina, kao i prema ljubavi prema slatkišima, koji ipak nisu naštetili njezinoj atraktivnoj figuri i tanašnom struku.
Za “The Marie Antoinette Diet: Eat Cake and Still Lose Weight” (“Dijeta Marije Antoanete: jedite kolače i ipak gubite na težini”) koristi se i kratica MAD (lud), što će mnogi o njoj vjerojatno i pomisliti s obzirom na preporuku o mršavljenju uz konzumiranje kolača. Dijetu je u istoimenoj knjizi svijetu predstavila Engleskinja Karen Wheeler, koja je napustila karijeru modne novinarke i preselila se u Francusku, gdje je preuredila jednu seosku kuću.
Preseljenje i rad na kući rezultirali su gubitkom težine, a kad se situacija smirila, kilogrami su se vratili, uz zabrinjavajući broj novododanih.
Kamenice, jastog, šampanjacKaren je tome odlučila stati na kraj, a kako se u modnoj industriji nagledala svakakvih metoda mršavljenja, željela je pokušati nešto novo i inspiraciju je pronašla u biografiji nekadašnje francuske kraljice, čiju je prehranu potom obradila i u knjizi. Marija Antoaneta dan je započinjala pecivom s kavom ili vrućom čokoladom, za ručak su predjela bila pašteta, kamenice i jastog, slijedili su jakobove kapice, patka, losos ili zečji gulaš kao glavno jelo.
Kraljica je imala običaj jesti i međuobroke, često su to bili sir, razne slastice, ušećereno voće i drugi egzotični deserti. Sve je to zalijevala šampanjcem. Međutim, po portretima, koliko god uljepšani bili, i haljinama koje je nosila, vidi se da je održavala zavidno vitku figuru. Struk joj je bio 58 centimetara i nije imala potrebu utezati se korzetima koji su u to vrijeme bili obavezni na francuskom dvoru.
Čini se da je Marija Antoaneta nekako znala ono čemu nas danas uče dijetetičari i kardiolozi – nije toliko važno što jedete, nego kada jedete. Čitajući njezinu biografiju, Karen Wheeler zaključila je da je kraljica bila u savršenom režimu prehrane a da toga zapravo nije bila svjesna. Uza sve kalorije koje je unijela tijekom dana, kraljica je inzistirala na laganoj večeri, goveđoj ili pilećoj juhi s povrćem i komadićem mesa. Wheeler je otkrila da većina francuskih kućanstava i danas ima takve navike.
Već smo ranije, zar ne, svladali lekciju o tome zašto se Francuskinje ne debljaju, a čini se da je prethodnica takozvanog “francuskog paradoksa” bila upravo Marija Antoaneta, koliko god su u to vrijeme Francuzi mrzili “austrijsku kurvu”.
Na temelju kraljičine biografije i proučavanja današnjih prehrambenih navika Francuskinja, Karen Wheeler napisala je knjigu o prehrani koja se temelji obrocima u određeno vrijeme i tome što se kada može jesti. Primjerice, pojesti nešto slatko za doručak znači da ćemo to izbjeći kasnije tijekom dana ili nakon večere, kad su te slatke kalorije najopasnije.
Wheeler preporučuje i puno juhe, prije večere ili kao večeru, što također djeluje zasitno. U njezinoj knjizi ima dosta toga što bi trebalo i ne bi trebalo raditi, ali jedna je od osnovnih stvari da se ne jede nakon 20 sati, te da se hrana konzumira u manjim porcijama – što preporučuju i mnoge druge dijete – naglašava se važnost 12-satnog “noćnog posta”, konzumiranja što svježije, neprerađene hrane, a jedina je zabrana pržena hrana.
Karen Wheeler kaže da je na dijeti Marije Antoanete smršavjela deset kilograma u deset tjedana, a knjigu – koja nije klasična knjiga o dijeti, nego je dijelom napisana kao memoari, servirana s puno znanstvenih podataka i začinjena zanimljivim povijesnim podacima – napisala je u suradnji dijetetičarkom dr. Mabel Blades. Knjiga sadrži i brojne recepte za kolače i juhe, uključujući recept iz 18. stoljeća za “čudesnu” juhu koju je Marija Antoaneta jela za večeru.
Dakle, bez obzira na to je li vam Marija Antoaneta simpatična ili ne, možda vrijedi pokušati s njezinim načinom prehrane i, ako želite jesti nešto slatko, pojesti to uz doručak. Teško da je puno onih koji sebi mogu priuštiti jastoga, losos, školjke itd. svaki dan za jelo, ili šampanjac, ali pileća juhica za večeru u 19.30 ili 20 sati ne bi smjela biti problem. I nakon toga treba “zaključati” zube do sljedećeg doručka i nečeg slatkog. Zvuči primamljivo, zar ne? Još ako se tako zaista može smršavjeti, bit će to nova francuska revolucija, revolucija koju je potaknula žrtva revolucije.
slobodnadalmacija.