Zapitajmo se, što netko poput Butkovića može znati o povijesti ako se jedva iskobeljao iz srednje škole? Na ulici se povijest ne uči, osim ako lekcije iz povijesti Butkoviću nisu besplatno dijelili Sanader i Pavić? Kad smo kod Ninoslava Pavića eventualno što je od svog gazde Butković mogao naučiti bilo je kako izbjeći plaćanje poreza i kako se sakriti tijekom Domovinskog rata... Butković je obje lekcije dobro svladao, sve ostalo u njegovom životu, uključujući i brak, je promašeno. Zamislite na što bi Hrvatska danas sličila da su se svi ponašali poput ratnih pijavica iz Jutarnjeg lista početkom devedesetih? Članak Slobodana Novaka u Večernjem listu neugledni puž balavac je nazvao programatskim napadom na sve manjine u Hrvatskoj, međutim, što jedna novinarska i neobrazovana sramota, kao što je Butković, može znati o 'programatskim napadima? U srednjoj školi se eventualno može ponešto naučiti o tablici množenja i genitalijama, ovo potonje tek površno.
Svoje frustracije činjenicom da je daleko neobrazovaniji od svih svojih kolega i sugovornika Butković liječi bolesnom ambicijom da bude dežurni moralizator hrvatskog društvenog života. Što zajedničko ima Butković s moralom? Shizofreni novinar već dvadeset godina zajebava naše roditelje, počeo je tako da se kao odrpanac osamdesetih, obična skitnica, povukao u elitne hotele, zajedno s Nioslavom Pavićem, i kukavički odbio kalašnjikov kada su mu ponudili da brani zemlju. Pola naših roditelja, prijatelja, poznanika, nije se vratilo doma kad se on izvukao s gazdom iz jazbine i krenuo u haračenje Hrvatskom.
Čovjek je izmišljao intervjue, nažderao se i napio sa Sanaderom na račun hrvatske sirotinje, financirao ozloglašene sekte koje otimaju nedužnu djecu, pokapao žive ljude, objavljivao lažne ankete, nije plaćao porez... Što dovraga ovakva kreatura još uvijek radi u novinarstvu? Kolumnisti Jutarnjeg lista vrlo lako optužuju neistomišljenike za fašizam, no, u vlastitim redovima ne vide fašističku bagru koja je zvale tenkove da pobiju naše roditelje ili smeće koja tumara naokolo po 'regionu' i propovijeda trodimenzionalnost fašističkog zlikovca, Draže Mihailovića.
No, takve fašističke svinjarije nije najgore što se može naći u takozvanom hrvatskom novinarstvu, najgore od svega je što moralne nakaze ne vraćaju dugove i neplaćanjem poreza otimaju od usta hrvatske sirotinje. I to nitko ne vidi iako ovakvo suludo stanje traje godinama. Naravno, ovakve i slične spodobe ne možemo smatrati ubojicama svojih roditelja, međutim, morao se zapitati, da li bi u Hrvatskoj manje ljudi stradalo da je bilo manje onih koji su umjesto fronte izabrali birtiju i bogaćenje, dakle, da je bilo manje moralnog smeća početkom devedesetih?