Svjedočili smo nevjerojatnoj kontroverzi, bezprizornim napadima ljevičara, njihovih NVO udruga, medija i trabanata svih sojeva, napada na katoličku Crkvu, na Željku Markić, na Karamarka, na HDZ i sve demokršćanske stranke i udruge koje su se u svojevrsnom domoljubnom zajedništvu ujedinile, čineći na taj nači zajedničku antikomunističku frontu u svjetonazorskom, ali i u poltičkom smislu.
YUTI i njihovim sljedbenicima najmanje je u tom trenutku bio važan BRAK, oni su osjetili opasnost za svoju zločinačku budućnost, osjetili su opasnost od novog hrvatskog zajedništva i to je pod hitno trebalo zaustaviti. Ustavnu odredbu o BRAKU i tako i tako su pod hitno omalovažili novim zakonom o životnom partnerstvu, a borbu za rastakanje domoljubnog zajedništva nastavili su još žešće i ona traje i dan danas.
MOSTOV "udar" na Karamarka, u onemogućavanju da bude mandatar, a to je zaslužio na legitimnim izborima pet puta zaredom, može se tumačiti i kao nastavak te borbe protiv demokršćanstva, znali to u MOSTU ili ne, radili oni to namjerno, stihijski ili instrumentalizirano od struktura pod čijim su utjecajem. Tomislav Karamarko sa suradnicima konsolidirao je stranku u zadnje četiri godine, vodio je stranku u svim pobjedama u teškim unutarstranačkim previranjima, konačno je doveo stranku pred vrata Banskih dvora i sada ta vrata netko na silu želi zatvoriti.
Micanje Karamarka s pozicije mogućeg mandatara neminovno dovodi do tektonskih poremećaja unutar "homogeniziranog" HDZ-a, neminovno aktivira one snage koje su bile protiv Karamarka na izbornoj konvenciji kada je izabran za predsjednika i ponovo na svjetlo dana izlaze ona lica koja su htjela položaj Karamarka. Jadranka Kosor, Drago Prgomet i Milan Kujundžić pokazali su jasno i glasno svoje namjere u svim svojim javnim nastupima i ne zna se tko je bio energičniji.
Izdvojio bih ulogu Milana Kujundžića kao predsjednika Hrvatske zore, kao pokretača "Saveza za Hrvatsku", kao predsjedničkog kandidata, kao čovjeka koji je žrtvovao svoju političku karijeru čineći sve da našteti HDZ-u i aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Drago Prgomet bio je njegov igrač u HDZ-u, bio je nominiran za njegovog zamjenika ukoliko bi Kujundžić postao predsjednikom stranke, a postao je zahvaljujući glasovima potpredsjednik predsjedniku Karamarku.
Jadranka Kosor katastrofalno je poražena na istoj konvenciji, ali i ona i Kujundžić i Prgomet ostavili su svoje spavače unutar stranke kao svojevrsnu "antikaramarkovsku" frakciju.
Razbijanje demokršćanskog jedinstva konsolidiranog HDZ-a, razbijanje stabilnih koalicijskih partnera, jedini je cilj komunista, jer to znači razbijanje ideološkog neprijatelja. Rušenjem Karamarka neminovno bi došlo do tektonskih poremećaja u stranci i koaliciji i to je jedinicilj neprijatelja Hrvatske. Njima su se pridružili ovih troje spomenutih, a koliko takvih još ima samo dragi Bog zna.Ovaj put je izabran Karamarko preko čijih leđa treba rušiti HDZ i sve što ta državotvorna stranka znači u Hrvatskoj, a do nedavno svjedočili smo da je YUTA-in udarni malj za rušenje HDZ-a bio Ivo Sanader. Razlika između Karamarka i Sanadera je neuporediva, ali matrica je potpuno ista. Medijski pogrom, linč, osude prije suđenja, afere koje ne postoje i splačine svakojakih vrsta u ogromnim količinama. Jeli MOST nasjeo toj matrici ili je pod utjecajem snažnih lobija ostaje nam vidjeti, ali evidentno je da MOST micanjem Karamarka svira u istediple u koje sviraju svi oni koji žele vidjeti HDZ na koljenima.
Udar na Milanovića, a MOST želi poslati poruku da su isti i prema jednima i prema drugima, i prema HDZ-u i prema SDP-u nema ni izbliza takve posljedice. Naime, SDP je već razbijen, Milanović se jedva spasio na zadnjem sastanku glavnog odbora SDP-a, novi igrači na čelu SDP-a su poznati! Poznati su i ona imena koja će ojačati, a ne oslabiti SDP. Ako Milanović ode, sve lijeve stranke i strančice i sve što diše ljevičarstvom ponovo će se, u sekundi ujediniti na krilima podkupljenih medija, u jedinoj strategiji, a ona se zove, rušenja demokršćanstva. Komunisti rušenjem Milanovića ne će trpjeti nikakvu štetu, naprotiv umjesto njega doči će puno opasniji i pametniji neprijatelj Hrvatske.
To je slika budućnosti Hrvatske kakvu priželjkuju komunisti u svojoj epskoj borbi za ostanak na političkoj sceni sa onim zasadama kojima ih je obdario drug Tito. Micanje ideoloških protivnika komunizma povijesna je pojavnost od Bleiburga do Vukovara, od Vukovara do Knina, od 1945. do Božićnog Ustava i ništa se do danas u toj matrici nije promijenilo. Promijenila se samo metodologija, jer danas hvala Bogu ne mogu ubijati kako su to zločinački činili do 1990. godine.
Kad bi priznali te zločine, što im ne pada na pamet, urušila bi se i struktura te besmrtne komunističke matrice koja je u svom sadržaju uvijek imala hrvatske veleizdajnike i Jude.
"Hrvatskoj je potrebna lustracija, Hrvatskoj je potrebna nova Oluja" kriknuo je uzoriti biskup Valentin Pozaić!
Kad MOST to shvati, kad shvati ovu poruku, bit će spreman priznati izborni legitimitet pobjedničkoj stranci.
Kazimir Mikašek-Kazo