NESPOSOBNA HRVATSKA VLADA OKRENULA LEĐA NARODU? Ne daj Bože da nam se dogodi Bosna

Bosnu i Hercegovinu preplavili su najveći prosvjedi popraćeni neredima i nasiljem od kada je ova država međunarodno priznata zemlja i od kada je okončana velikosrpska agresija na ovu zemlju. Nije ovo nešto što se događa daleko od hrvatskih granica, a nije specifično samo za Bosnu. I dobar dio Europe je u plamenu, a narod nezadovoljan lošim vladama uzeo je stvar u svoje ruke. Žarište bosanskih prosvjeda je u Tuzli, a stara dama Bosna odlučila se obračunati sa siromaštvom, nezaposlenošću i lošim radom svojih vođa. Podijeljena Bosna tako se ujedinila kako bi i na ovaj okrutan način osigurala bolju budućnost svojoj djeci. No, nisu li problemi koji muče Bosance vrlo bliski onima našima? Što je s našim prosvjedima? U čijim je rukama budućnost naše djece? Imaju li Hrvati lidera koji će ih izvesti na ulice da kažu dosta svim lošim vladama, sve većem broju nezaposlenih, siromašnih i gladnih.

Mlako su nedavno čelnici pet sindikalnih središnjica najavljivali generalni štrajk. Cilj im je bio suprotstaviti se vladinom nametanju neprihvatljivih izmjena paketa radnog zakonodavstva. Radi se o donošenju novog zakona o radu te zakona o povremenim poslovima, ali i produženja dobi za odlazak u punu starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina. Dakle po principu s posla na groblje.

Čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever tvrdi da su štrajk najavili radi nezadovoljstva članova. Vodili su dodaje pregovore s Mrsićem i Hrvatskom udrugom poslodavaca pri čemu su vršene manipulacije. "Mi smo shvatili da nemamo sugovornika stoga su sa terena došla upozorenja na oštrije reakcije. Najava štrajka odgovor je s terena.", ističe naš sugovornik. Akcije se pripremaju, ali štrajk im nije cilj, no nije niti isključena opcija. "Generalnim štrajkom akcije ne bi završile. Zakon o radu je poguban, a u narodu vlada strah. Imamo akcije koje bi se i nakon štrajka nastavile, vlast se odnarodila i okrenula leđa narodu. Stanje je loše, ali ljudi moraju shvatiti da nije problem u čelnicima sindikata već da je to pitanje njih osobno te da je stvar u njihovim rukama.", tvrdi Sever. Prokomentirao je i situaciju u susjednoj BIH. "Kod nas je stanje loše, ali kod njih je još gore ljudi su od 18 godine na burzi, a s 30 ne mogu naći posao i formirati obitelj. Ondje je doista vrag odnio šalu. Može se i ovdje to dogoditi, pitanje je samo vremena i trenutka. Ako se narod spontano organizira nema nadzora. Ljudi su u jadu i beznađu, a takvi ruše sve oko sebe. Za to neće biti odgovorni oni koji prosvjeduju već nesposobna vlast.", zaključuje Sever.

Da ispitanici iz redova sindikata žele štrajk tvrdi i Ozren Matijašević iz Hrvatske udruge radničkih sindikata. I on tvrdi da je situacija u Hrvatskoj loša, ali da je u Bosni stostruko užasnija. "Tamo nema nikakve perspektive, ali ne daj Bože da se slično dogodi i kod nas. Ne trebaju nam neredi, ne bih to volio time bi se stvorio još veći jaz između onih velikih koji imaju puno i onih malih koji imaju sve manje. Potrebni su nam razgovori i rješavanje problema na pravi način.", zaključuje Matijašević.

Hrvatska u sindikalnim redovima izgleda nema onih koji bi ih poveli na ulice, njihovo rješenje su pregovori koji niti do sada nisu urodili bog zna kakvim plodom. Nedavno je ljude na ulicu pokušao povesti Ivan Pernar okupivši nezadovoljne putem društvenih mreža. No njegova revolucija nije urodila plodom. Moguća su na koncu samo dva odgovora na pitanje zašto Hrvati ne izlaze na ulice. Ili je naš narod zadovoljan stanjem u zemlji ili nam nedostaje osoba poput Aldina Širanovića, osnivače grupe Udar i jednog od inicijatora prosvjeda u Tuzli. /Iva Međugorac/