Skočili novinari četveronoške, ne zato da bi zbog klevete osudili neprofesionalnost svojih kolega nego zato da bi napali one koji žele zaštiti nesretne građane izložene brutalnoj medijskoj agresiji, agresiji novinara koji su, ne svi, naravno, u Hrvatskoj zaštićeni kao lički medvjedi.
Zar nije dovoljno to što su hrvatski tzv. novinari radili generalu Gotovini, Vici Vukojeviću, pokojnoj Ivani Hodak, Željki Markić, don Damiru Stojiću, Judith Reisman...? Sjećamo se, i nikad nećemo zaboraviti, zbog čega je osuđen Drago Hedl.
Klasičan primjer EPH-ovskog novinarstva: Montirana fotografija Generala Zagorca i već tada pokojne Ivane Hodak
Zamislite da se kleveta ukine iz kaznenog zakona, što bi hrvatski mediji radili hrvatskim građanima, posebno onima građanima koji se ne uklapaju u medijsku prezentaciju ljudskog savršenstva? Naime, ne samo da bi kleveta trebala ostati u kaznenom zakonu nego bi se zbog monstruoznih podmetanja kakva je doživio hrvatski general Ante Gotovina ili obitelj nesretne Ivane Hodak novinare trebalo slati na robiju, dakako, one koji su u tom medijskom zločinu sudjelovali.
Naravno, jedno je kada novinar piše istinu pa ona bude po nekoga neugodna, no, sasvim je drugo kada novinar piše laži te iste laži forsira. Tko radi taj i griješi, bolje rečeno, ako se klevetnik, što je u Hrvatskoj nažalost jako rijedak slučaj, ispriča nakon što je pogriješio, onda bi se u tom slučaju mogla tolerirati takva pogreška, međutim, ukoliko novinar tjera ljude na sud, da na sudu dokazuju da novinar kojih ih je oklevetao nema pravo, dakle, ako novinar inzistira na laži, onda takav novinar i zaslužuje da bude sankcioniran u skladu sa zakonom, naravno.