na nizu lokacija u istočnoj Slavoniji, zapadnoj Slavoniji, Kordunu, Lici, Banovini, Dalmaciji, odnosno, da je Hrvatska dokazala da su JNA i srpske snage počinile zločine koji jesu "actus reus" genocida, konačna je presuda da Hrvatska nije dokazala da se radilo o namjeri da se počini genocid i zbog toga je tužba u potpunosti odbačena.
Isto tako, Sud smatra da Srbija ne može odgovarati za djela koja su se dogodila prije neto što je SR Jugoslavija potpisala Konvenciju o genocidu. To se dogodilo 27. travnja 1992. godine, pa, prema odluci Suda, otpadaju brojni ratni zločini počinjeni prije tog datuma, pa i zločini u Škabrnji i Vukovaru.
Sud je naveo da je bilo propusta u dokaznom materijalu hrvatske tužbe.
U obrazloženju odbacivanja srpske protutužbe, Sud je zaključio da je bilo zločina koje je trebalo spriječiti ali da nije dokazan genocid niti namjera Hrvatska da počini genocid protiv srpskog stanovništva. Zaključeno je i da Brijunski transkripti ne dokazuju namjeru etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske.
Slijedom toga, odbačeni su i zahtjevi za reparacijama, a Sud zahtijeva od obje strane da nastave sa suradnjom zbog razrješenja sudbine nestalih osoba. Hrvatska naime još traži preko 1600 nestalih.
Iako očekivana, presuda je izazvala nezadovoljstvo u Hrvatskoj. No, kako je istaknuo premijer Zoran Milanović, moramo je poštovati i prihvaćamo je na civiliziran način. 'Hrvatska tužba nije usvojena, ali je potvrđeno ono što znamo da se događalo – etničko čišćenje i ratni zločini', kazao je premijer i naglasio da Hrvatska neće odustati od zahtjeva za utvrđivanjem sudbine nestalih, kao i povratak kulturnog blaga. To je naš dug prema hrvatskom narodu, prema hrvatskoj državi, i moralna obaveza koja će čekati svaku hrvatsku vladu, kazao je.
Predsjednik Republike Ivo Josipović, koji je i jedan od autora hrvatske tužbe protiv Srbije, kazao je kako nije sretan ni zadovoljan ovakvom presudom ali da je ona bila očekivana upravo zbog konzervativnog poimanja pojma genocida kojeg je zauzeo Sud. Smatra da nije bilo propusta na pripremi hrvatske tužbe i dokaznog materijala, ističući kako su na tužbi radili vrhunski stručnjaci. Kao pozitivnu stranu presude smatra odbacivanje srbijanske protutužbe i optužbi za genocidnost Oluje.
Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na novinarsko je pitanje može li Hrvatska kao članica EU Srbiji, u procesu pristupnih pregovora, nametnuti kao uvjet rješavanje pitanja sudbine nestalih, kazala je kako se zalaže 'da u tom procesu za Srbiju vrijede isti kriteriji kao što su vrijedili i za Hrvatsku. Bez ispunjavanja kriterija nitko ne može napredovati'.
Da je današnja presuda dokazala koliko pojmovi prava i pravde često ne idu zajedno ustvrdio je povjesničar Ante Nazor iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, pitajući se tko će sada odgovarati za agresiju na Hrvatsku i tko će nam nadoknaditi nanešenu štetu? Njegov kolega povjesničar Hrvoje Klasić proziva pak hrvatski pravni tim za to što su podnijeli tužbu protiv krive države. 'Naš je pravni tim danas dobio nekoliko velikih packi; koristili su, kako smo čuli, neovjeren dokazni materijal, a gorak okus ostavlja saznanje da se Srbiju nije moglo tužiti za nedjela počinjena dok nije bila država Srbija. Pravni tim skupo je plaćen i takvu stvar morao je znati, a ovako je sve ispalo krajnje neozbiljno', naglašava povjesničar Klasić.
Za razliku od Hrvatske, u Srbiji zadovoljstvo. Mediji prenose kako srbijanskom minisru vanjskih poslova Ivici Dačiću osmeh nije silazio s lica dok je služao presudu, a predsjednik Tomislav Nikolić poručuje kako Hrvatska 'nije uspjela dokazati genocidne namjere srpske strane u ratnim sukobima, a sa druge strane, iako protutužba Srbije nije usvojena, potvrđeno da je Hrvatska učinila masovan zločin prema Srbima'.
Hrvatska je tužbu podnijela prije gotovo 16 godina, a proces je trajao toliko dugo jer je Srbija najprije osporavala nadležnost Suda. Poslije je i podignula protutužbu protiv naše zemlje za genocid nad Srbima na hrvatskom teritoriju. Hrvatsku je proces stajao 28 milijuna kuna, Srbiju oko šest, a obje su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake. Nevladine organizacije Documenta i Građanski odbor za ljudska prava ističu kako bi bilo bolje da je taj novac potrošen za pomoć civilnim žrtvama rata.
Kako komentirate presudu i njezino obrazloženje?
Smatrate li da je za odbacivanje hrvatske tužbe kriva loša priprema i dokazi ili nešto drugo?
Kako će presuda utjecati na odnose Hrvatske i Srbije?
Kako komentirate reakcije iz Srbije?
Hoće li se presuda i kako odraziti na stav hrvatske prema ulasku Srbije u EU?
Hoće li Hrvatskoj, nakon ovakve odluke, ikada biti nadoknađena šteta nastala u agresiji?
Što će u praksi značiti zahtjev suda za suradnjom Srbije i Hrvatske oko rješavanja sudbine nestalih? Hoće li to pitanje ikada biti riješeno?
Treba li Hrvatska zaoštriti svoj stav i uvjetovati pristup Srbije EU rješavanjem pitanja ratne štete i nestalih?