NIKOLA JANOVIĆ ODLAZI IZ GRUŽA: I svom sinu bih savjetovao da igra u Juga!

- Razgovarao sam s trenerom Kobešćakom i predsjednikom Jakobušićem i ostalim suigračima i obavijestio ih o mojim planovima da posljednju godinu moje igračke karijere sebi olakšam te da se u olimpijskoj godini u potpunosti posvetim pripremama za nastup s reprezentacijom u Rio de Janeiru. Namjeravam dozirati i treninge i utakmice s tim ciljem i to sam dogovorio s Jadranom iz Herceg Novog u kojem sam već igrao.

Kakve dojmove nosiš iz Dubrovnika?

- U Juga sam proveo izuzetne četiri godine i mogu reći da sam presretan i zahvalan svima u klubu i svima u Dubrovniku što su me tako primili. Dubrovnik je divan grad, Dubrovčani su divni ljudi i jasno ću reći da Dubrovnik smatram svojim drugim domom. Zahvalio bi se svima, prvenstveno navijačima. Nitko u svijetu vaterpola nema navijače kao Jug. Potom, bila mi je čast i privilegija igrati s takvim suigračima. Sa sva tri trenera sam imao odličnu suradnju. Od Veska, preko Miška pa sve do Vjeka. Naravno, zahvala ide i Upravi koja mi je samo potvrdila moja saznanja da ljudi u Dubrovniku znaju kako se vodi vrhunski klub. Igrao sam u mnogim europskim klubovima, ali nakon igranja u Dubrovniku znam zašto je Jug toliko dugo u vrhu europskog i svjetskog vaterpola.

Ima li nešto za čim žališ?

- Žao mi je da u posljednje dvije godine nismo osvojili trofej. Razlog tome je i splet određenih okolnosti, ali bit ću i samokritičan i reći da sam u određenim trenucima i ja mogao dati više. Nikada neću prežaliti finale Eurolige u Beogradu. Bili smo kvalitetniji, a izgubili smo. Svi ostali porazi se mogu opravdati objektivnim okolnostima i snagom suparnika. Čak i ovo zadnje finale Prvenstva. Iako smo zaista sam svim srcem željeli osvojiti taj trofej. Ostat će mi u sjećanju dva osvojena prvenstva Hrvatske. To sigurno neću zaboraviti.

Kako vidiš klub u skoroj budućnosti?

- Jug je institucija koja ima 90 godišnju povijest i siguran sam da će trofeji vrlo brzo doći. To je, uostalom, i moja želja.

Kada te drugi novinari budu pitali je li Jug tvoj klub – što ćeš odgovoriti?

- Nakon četiri ovakve godine ja se osjećam Jugašem, bez obzira što sam Kotoranin i Crnogorac. Uvijek ću se rado vraćati u Gruž.

Stariji sin Mlađan je krenuo tvojim putem i trenira vaterpolo. Kada bi  jednog dana  zatražio savjet o mogućem dolasku u Juga, što bi mu rekao?

- Bez obzira na njegov talent, ako svojim radom i ponašanjem jednoga dana bude zaslužio dobiti poziv od Juga, sigurno ću ga savjetovati da dođe. Prema vlastitom iskustvu – neće pogriješiti. I ne samo njega, nego bilo koga tko zasluži Jugov poziv.