NINO RASPUDIĆ: Kome je dobrodošla Plit-burgergate afera?

 Kako “savjesnih građana”, čitaj špija i tužibaba, kod nas nikada ne manjka, jedan takav fotografirao je komad mesa, list salate i kolut rajčice između dvije obične kriške kruha i poslao medijima uz izraze krajnjeg zgražanja, kao da je uslikao miša, nožni prst ili iskorišten uložak u sendviču.

Odmah je krenula lavina ogorčenosti, osuda, proklinjanja države jer se kao hamburger prodaje pljeskavica između dvije obične kriške kruha, a ne u pravom pecivu, da ne spominjemo padanja u nesvijest zbog cijene od trideset kuna. Plitvički hamburger tako je postao tema tjedna, bacivši u sjenu sporednosti poput optužnice protiv bivše čelnice Porezne uprave zbog trgovanja utjecajem, u aferi u kojoj se spominje i jedan ministar, jedna zastupnica u Europskom parlamentu i savjetnik predsjednice. Zašto je toliki problem što hamburger na jednom od najljepših lokaliteta u Europi košta četiri eura, puno manje nego na jednom od najjadnijih europskih aerodroma, u istoj zemlji?

Ostavit ću sada po strani što su mi sve prodavali, i po koju cijenu, u Veneciji ili Parizu. Trideset kuna nije tako kriminalna cijena, ali stoji teza da je za nju sendvič mogao biti puno bolji. Zahvaljujući “plit-burgeru”, konačno smo u Hrvatskoj dobili malo istraživačkog novinarstva.

Ono se svelo na to da su medijski trudbenici izračunali koliko košta meso, list salate i dvije kriške kruha, pa su to važno tablično prikazali, da se vidi koje su razmjere tog zločina. Tvrde kako sirovina košta 7,55, a zlikovci su posjetiteljima Plitvica prodavali hamburger po 30 kuna. Optužbe su smiješne, jer je taj omjer cijene materijala i maloprodajne cijene jela u rangu uobičajenog. U obranu onoga što bi moglo brendirati kao “plitvički hamburger” možemo se zapitati npr. što je, u materijalnom smislu, pizza?

Talijani su brendirali jelo koje je nastalo kao reciklaža ostataka hrane, malo tijesta i po njemu nabacani “jazuci”, ono što je šteta baciti, a nije nizašto drugo. Uostalom, plit-burger bi se mogao savršeno uklopiti u promociju Hrvatske kao zdrave destinacije, u kojoj će turist izgubiti višak kilograma, jer je hrana skupa i dobije je malo. Zamislite da im za pet kuna prodajemo vrhunsku pljeskavicu, svi bi ih, kado ogladne od hodanja po jezerima na svježem zraku, smazali po četiri-pet. Ovako im je i jedna previše.

Plit-burgergate je afera dobrodošla našim dežurnim etnomazohistima, koji poput gladne svinje skaču na svaki mogući povod da čitateljima gade zemlju u kojoj žive. Paradoksalno je to što pišu u tankim, nekvalitetnim medijima koji imaju puno manje “mesa” nego plitvički hamburger, a puno su skuplji s obzirom na to što čitatelju ili gledatelju nude. Mogli bi se reći – kakvi mediji i analitičari, takav i hamburger.