K'o o čemu, vječni bivši predsjednik Stipe Mesić o svemu po malo. O svemu, no ne i o svojem Uredu iz kojega poput kameleona tu i tamo pusti jezik i drsko prokomentira sve aktualnosti u zemlji. A sve to dakako na račun poreznih obveznika kojima je politike i politikanstva i više nego dosta.
Premda zvuči kao još jedan u nizu njegovih ne baš smiješnih viceva, javnosti je gostujući na Hrvatskom radiju, objasnio da neće podržati Ivu Josipovića u utrci za još jedan mandat. No, briga Josipovića za druga Mesića, ta potporu mu je ionako poslao podivljali četnik Vojislav Šešelj. Ocijenio je mudri Stipe, zabacujući obrvom kako ustavne promjene, koje su dio Josipovićeva programa, tema koja ne zanima previše hrvatske građane, te da oko toga postoji manjak koordinacije između Vlade i predsjednika. Oh, kako mudrima postanu te hrvatske političke glave čim se maknu s pozicije i ustoliče u neku dobro čuvanu i po prihodima stabilnu fotelju.
Ako vlada ide s prijedlogom da se Ustav mijenja i dopunjuje, a s druge strane predsjednik ide s prijedlogom novog Ustava. Eto, jedno s drugim ne ide. Tu bi se trebalo usuglasiti nekakva stajališta, rekao je Mesić. Na pitanje je li Josipović dovoljno kontrolna poluga s obzirom na to da je iz iste političke opcije došao, Mesić je rekao kako je predsjednik zauzeo jedan neutralan stav. On ima sigurno strogo određenu funkciju, i prava i dužnosti prema ustavu, ali ima i odredbu ustavnu koja govori da vodi računa o funkcioniranju državnih mehanizama, i zato smatram da je trebalo nešto više učiniti. Sve to naveo je Mesić zaboravljajući da je i on sam bio predsjednik, a da je malo onih koji se sjećaju što je učinio. Štoviše, zbog figura kao što su on i Josipović bolje bi bilo da ta funkcija nije niti postojala.
Dotakao se drug Stipe i Milana Bandića, istog onog tipa s kojim dijeli Tita na reveru pa gotovo pouzdano ustvrdio kako ne vjeruje da će se šef metropole kandidirati za predsjednika, jer eto to je neizvedivo. Premda u Bandića ne vjeruje od drugova iz Udbe ne odustaje jer komentirajući proces koji se vodi protiv Josipa Perkovića u Njemačkoj iznio je svoja već svima dobro znana stajališta. Hrvatska je jedina zemlja koja je šefa svojega obavještajnog mehanizma izručila drugoj zemlji, rekao je te dodao da je Hrvatska pravna države i da im je trebalo suditi domaće pravosuđe. O da, isto ono pravosuđe koje je vješto ignoriralo sve Mesićeve afere. Govoreći o komentarima nekih kako je ovaj slučaj nagovještaj lustracije, Mesić je rekao da smo imali već nekoliko lustracija, na primjer, od 1941. do 1945., 1948. godine te nakon pada Aleksandra Rankovića, te da je, što se toga tiče, stvar završena. Većina tih ljudi koji bi potpadali pod zakon o lustraciji nije aktivna. Izgleda da se prvi kameleon hrvatske politike lustracije boji zbog toga što bi se i on sam u tom slučaju mogao iz kameleona transformirati u King Konga, o kojem je svojedobno Milanović progovarao, jer kao što mudra poslovica reče - ne laje pas radi sela, već radi sebe.