Genocid u Srebrenici najveće je poniženje u novijoj povijesti nizozemske vojske, iskustvo koje je ostavilo ožiljke na umovima stotina mladih vojnika koji su bili dijelom UN-ovih mirovnih snaga.
Uhićenje Ratka Mladića i njegovo pojavljivanje pred sudom u Haagu vratilo je Koka u taj kobni srpanj 1995. godine. Trajna uspomena koju ima na Srebrenicu je trenutak kada Ratko Mladić stoji uz cestu i upućuje mu ironičan i podrugljiv pozdrav.
Srpske paravojne snage su te 1995. godine odstranile pripadnike nizozemskih mirovnih snaga i pregazile Srebrenicu, "UN-ovu zaštićenu zonu", pobivši više od 8.000 muškaraca.
Nacisti su koristili vlakove, a Srbi autobuse
"Da sam znao da će ih ubiti, možda bih pokušao neke od tih dječaka sakriti u našu bazu. Ni oni nisu tražili pomoć, jer nisu mogli pojmiti što će im se dogoditi", ispričao je Kok.
Umjesto da se suprotstavi srpskim snagama, mladi Nizozemac se predao, kao i njegovi kolege vojnici, a zatim su, što je predstavljalo krajne poniženje, još i pomagali Srbima da izbjeglice utovare u autobuse koji će ih odvesti, u skladu s naređenjima generala Mladića.
"Kada sam ga u tom trenutku vidio, poželio sam da imam pušku i da pucam u njega, ali on nas je razoružao", rekao je Kok u intervjuu za Sunday Telegraph.
"Znali smo da će muslimani patiti, ali nismo mogli pojmiti da će biti toliko ubijanja. Mladić ih je uvjeravao da će biti dobro tretirani, ali nisu! Nacisti su ljude deportirali vlakovima, a Srbi su koristili autobuse", rekao je Kok.
Kok je u petak na televiziji gledao Mladićevo pojavljivanje na sudu u Haagu.
"Nije izgledao kao nježni starac koji je uhićen u Srbiji prošlog tjedna. Izgledao je ponosno. Kada je rekao sudu 'Ja sam general Ratko Mladić', mogao sam vidjeti bljesak starog generala koji je naredio stravična ubojstva nedužnih muslimana", kaže Kok.
Osjećaj koji ga je proteklih godina najviše progonio je osjećaj bespomoćnosti kada su odvedeni ljudi, koje je imao priliku upoznati.
"Da sam znao da će ih ubiti, možda bih pokušao neke od tih dječaka sakriti u našu bazu. Ni oni nisu tražili pomoć, jer nisu mogli pojmiti što će im se dogoditi", ispričao je Kok.
"Pomagao sam ženama i starijim ljudima da uđu u autobuse, ali znao sam da to nisam učinio da bi ih srpski vojnici tukli i nogama trpali u autobuse. To je nevjerojatno teška situacija za mladića od 20 godina i strašno poniženje za nizozemsku vojsku", tvrdi Kok.
Ismijavanje Nizozemaca na uliciTo što je vidio Mladića na sudu nakon 16 godina, probudilo je bolna sjećanja u bivšem pripadniku mirovnih snaga. U Bosnu i Hercegovinu je, kaže, stigao vjerujući da će pomoći žrtvama srpske agresije, a otišao je osramoćen i obilježen genocidom u Srebrenici.
Nakon povratka kući, na ulicama su ga ismijavali i optuživali za kukavičluk i to da je mirno posmatrao izvršenje genocida.
Mnogi njegovi kolege pali su u depresiju te se odali alkoholizmu. Priznaje da se tek posljednjih nekoliko godina počeo miriti sa svojom prošlošću.
"Pomagao sam ženama i starijim ljudima da uđu u autobuse, ali znao sam da to nisam učinio da bi ih srpski vojnici tukli i nogama trpali u autobuse. To je nevjerojatno teška situacija za mladića od 20 godina i strašno poniženje za nizozemsku vojsku", tvrdi Kok.
Želja mu je da jednog dana odvede svog sina u Srebrenicu. "Kada me bude pitao šta smo tu radili u ratu, reći ću mu istinu o svemu", kazao je.
Također želi uživo vidjeti Mladićevo lice kad mu sudac bude izricao doživotnu zatvorsku presudu.