- To već u prvi trenutak zvući pomalo nevjerojatno da bi čak nekih 15 posto od naših iseljenika koliko ih živi u Njemačkoj, u samo prvih devet mjeseci ove godine zatražilo ispis iz našeg državljanstva. Zaista ne znam odakle takvi podaci gospodinu Anti Babiću, pa i činjenica da se kongres navodi kao izvor te informacije što jednostavno ne stoji.
Činjenica je da se događaju ispisi iz hrvatskog državljanstva, no to nije tako alarmantno ako se ima u vidu veliki broj mladih Hrvata koji uzimaju njemačko državljanstvo dobrim dijelom zbog svojih poslovnih ambicija, vjerujući kako s time mogu ostvariti svoja neka veća prava. Što se tiče ove brojke od 30.000 iseljenika koji napuštaju hrvatsko državljanstvo, mogli bi kazati da se ta brojka može odnositi eventualno na period od stvaranja Hrvatske, znači posljednjih dvadesetak godina.
Mi se u svakom slučaju zalažemo za dobru integraciju naših iseljenika u njemačko društvo, ali i ne za njihovu asimilaciju. Držimo kako odlično integrirani naši ljudi mogu biti odlični lobisti naše domovine i interesa RH u najmočnijoj članici zajednice Europskih naroda. Postoje oni koji aktivno preuzimaju državljanstvo ali i djeca naših iseljenika koja se do svoje 23 godine moraju odlučiti koje će državljanstvo uzeti. No ulaskom naše zemlje slijedeće godine u Europsku unije nestat će te dileme, jer jednostavno moći ćemo uzeti njemačko ali ujedno i zadržati svoje hrvatsko državljanstvo - ističe Miro Marić, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, demantirajući vijest koja je ovih dana iznenadila i same hrvatske iseljenike.
Franjo Akmađa, mladi hrvatski političar u Njemačkoj,član CDU-a i tajnik kordinacije HDZ-a Srednje Njemačke, misli kako je krajnje vrijeme da Hrvatska promjeni svoj odnos prema iseljeništvu.
- Imamo ured za Hrvate izvan RH koji još uvijek nije proradio.Mi očekujemo da konačno taj ured ispuni svoju svrhu i proradi, a također očekujemo izmjenu zakona o upisu u državljanstvo RH. Ima država koje rade da što više njihovih državljana zadrži svoje državljanstvo dok Hrvatska na tome ne radi ništa.
Zakon koji uređuje upis su hrvatsko državljanstvo nije praktičan, a odnos vladajućih je diskutabilan, počevši od toga da se neprestano postavlja pitanje prava glasovanja iseljenika, što nas posebno vrijeđa. I način glasovanja nije prilagođen glasovanju u dijaspori. Nemamo mogućnost pismenog glasovanja, a primjerice BiH to ima. S duge strane gotovo da se i ne koriste gospodarski potencijali našeg iseljeništva.
Zbog svih tih okolnosti sigurno će u budućnosti, ako se nešto ne promjeni, porasti ta brojka naših građana koji uzimaju njemačko i drugo strano državljanstvo. Za uzimanje državljanstva do sada ne bilo više razloga. Prvi je što više naših građana posjeduje dvojno državljanstvo, a od svoje 18 godine oni se moraju opredijeliti za samo jedno državljanstvo. Tako zahtijeva njemački zakon. Ako su tu rođeni imaju više perspektive sa njemačkom putvnicom. U protivnom na jedan načim smatraju se zapostavljeni kao građani drugog reda.
Ako želimo gledati s pozitivnog aspekta Hrvati koji su uzeli njemačko državljanstvo Republika Hrvatska može koristiti u gospodarskom, političkom, društvenom i kulturnom smislu. Svakako najvažnija je ta gospodarska perspektiva, jer bi naši ljudi kao novi njemački državljani mogli imati utjecaj na suradnju dvaju gospodarstava i lobirati za hrvatske interese - na kraju će Franjo Akmađa./Zoran Paškov/